Razotkrivanje Moodymanova detroitskog hip hop podrijetla

Petak je navečer, kasni rujan 1997. u Detroitu; upravo je počeo prvi vikend jesenske sezone. Na underground rap svirci u gradu, lokalni MC u usponu po imenu Eminem je na pozornici, koju su ranije krasili Proof i J Dilla. Svi nastupaju kao podrška večerašnjem glavnom izvođaču K-Stoneu, s DJ-em i producentom Kennyjem Dixonom Jr., sada poznatijim kao Moodymann.

Povijest glazbe puna je priča o umjetnicima koji su promijenili žanrove i uspeli se na nove visine - Daft Punk nastao je iz pepela rock grupe Darlin', Skrillex se proslavio prvo kao frontmen post-hardcore benda From First to Last, Bee Gees su se bavili psihodeličnim folkom davno prije njihove disco ere - ali manje je poznato kako je Kenny Dixon Jr. proveo veći dio svoje rane glazbene karijere stvarajući hip hop.

“Sad idemo u prošlost, u '80-e!” prisjeća se Kenny, iz Mahogani Musica u Detroitu, vraćajući se u svoje početke kao producenta, prije nego što je proglašen među najvažnijim umjetnicima house glazbe svih vremena. Glazbena scena Motor Cityja bila je centar inspirativnih zvukova — hip hop pokret koji je započeo u New Yorku 70-ih čvrsto se ukorijenio u Detroitu, utjecaj house glazbe se filtrirao istočno od Chicaga, a pionir Cityjevog vlastitog stila elektronske glazbe, koja će uskoro biti poznata kao techno, bio je Juan Atkins. Kenny je bio mlad i oduševljen sudionik scene, zabavljao se i želio sve isprobati.

“Svaki tip u Michiganu ili Detroitu, ako se se bavio hip hopom, bavio se i electrom i technom. Ali većina ljudi željela je hip hop ritmove,” prisjeća se. “Složili biste oko 10 beatova u danu; prije ste samo imali kazete koje su se dijelile uokolo. Bio sam tako sretan što sam producirao stvari.”

Njegovi beatovi ušli su na albume mnogih istaknutih detroitskih repera tog vremena, među kojima su i A.W.O.L., Detroit’s Most Wanted, The Riddler, B-Def i Smiley. “Moji beatovi nikada nisu bili singl i nikad se nisu puštali na radiju ili slično, bili su samo pjesma na albumu,” kaže. “Bio sam sretan što sam uopće čuo svoju pjesmu na albumu, što je netko sluša.” Cilj je bio predstaviti se, a malo je pažnje obraćao na komercijalnu stranu glazbe. “U kantini sam i govorim 'To je moj beat na albumu!', kužiš? Baveći se hip hopom postao sam poznat na ulici. Ali moji džepovi ostali su prazni!” Ponekad bi dobio 100 dolara za beat, drugi put bi dobio 200 dolara za četiri - ponekad bi prodao beat, zaboravio da ga je prodao i onda ga ponovno prodao. “Bilo je zabavno, to je samo nešto što smo radili, nismo o tome razmišljali kao o poslu. Polovica ekipe tu vani je ionako dilala drogu, zarađivali su novac, samo su htjeli da je njihova glazba vani.”

Osim što je dane provodio stvarajući beatove, Kenny je noći provodio DJ-irajući na kućnim patyjima, a to dvoje je išlo ruku pod ruku. “Super smo se provodili u studiju,” prisjeća se. “Puno više party atmosfere nego kad sam sad u studiju. Bili smo mladi! Što reći, razvaljivali smo. Ono što nismo znali je da plaćamo za svo to sranje.” Dok je njegovo ime bilo poznato na ulici, nikada se nije našlo na albumu. “Znaš čije je ime na albumu umjesto mog? Seratoru koji je plaćao korištenje studija!”

Pročitajte i ovo: Najbolje rap stvari iz Detroita (1. dio)

Izuzetak je njegov rad s Kevinom Baileyem, reperom koji je odrastao u istom susjedstvu kao i Kenny i koji se zvao K-Stone. Sprijateljili su se kada je Kenny koristio pseudonim Mr. House, DJ-irao na svim lokalnim kućnim partyjima i puštao house glazbu. Kad se K-Stone počeo ozbiljno baviti glazbom, za DJ-a je htio jednog od svoje starije braće, koji je bio prijatelj s Kennyjem i često svirao uz njega. “Ali moj brat nije baš uspio u grupi”, kaže K-Stone, javljajući nam se iz Atlante gdje boravi kad nije u Detroitu, “pa smo na kraju angažirali Moodymanna.” Kad je tražio beatove za repanje, naišao je na isti pristup.

“Prvo smo koristili nekoliko različitih producenata, ali Kenny se počeo igrati s različitim pločama i različitim samplovima preko beatova. Mislim da sam bio jedan od prvih tipova za koje je producirao rap glazbu,” kaže K-Stone. Njihova grupa također je uključivala producenta po imenu K9, pravim imenom Kahlil Oden, koji je prvenstveno radio na ritam mašini, dok bi Kenny pronalazio ploče za sempliranje i loopove. “Mogu pronaći dijamant u bilo čijem albumu,” oduševljeno izjavljuje Kenny. “I dalje sam vjerojatno najveći fan Detroita i glazbe.”

“Voljeli smo njegovu produkciju jer je uvijek koristio funky stare ploče,” kaže K-Stone. “Moody bi odabrao neke od najluđih loopova, old skool loopova s različitih vrsta ploča. Koristio bi breakbeatove i vokalne samplove za stvaranje različitih hip hop beatova. Dolazili bismo do svakakvih glupih ideja.”

Na kraju su živjeli zajedno u kući Kennyjeva oca, u kasnim tinejdžerskim godinama do ranih 20-ih. “Proveli smo dosta godina u podrumu stvarajući glazbu i sanjajući kako ćemo postati zvijezde,” prisjeća se K-Stone. “Bile su to dobre godine, naš početak u glazbenoj industriji je zapravo bio jako lijep.”

Godine 1989. činilo se da će taj san postati stvarnost, kada je K-Stoneu, K9 i Mr. Houseu Warner Bros. Records, ista izdavačka kuća u kojoj je bio Kennyjev idol Prince, ponudio zajednički diskografski ugovor. Ali onda se dogodila tragedija: K9 je upucan i ubijen u Detroitu, a izdavačka kuća je povukla ponudu. “On je zapravo ubijen dva dana prije nego što smo trebali potpisati ugovor,” otkriva K-Stone. "Iako to nije bila naša krivnja, izdavačka kuća je odbila ugovor jer nisu htjeli imati posla s nasiljem, mislili su da ćemo mi biti neka nasilna street grupa.”

Partnerstvo K-Stonea i Mr. Housea nastavilo se godinama nakon toga i uživalo je solidan uspjeh, uključujući brojne turneje, potpisivanje za Ichiban Records iz Atlante i izdavanje albuma kao što je '6.0.1', na kojem je Moodymann surađivao s Getom Boys producentima DJ Ready Redom i Sir Rap-A-Lotom, i album '313', za koji K-Stone tvrdi da je “zapravo započeo izreku 313 oko Detroita”, nadimak dobiven po pozivnom broju za grad koji se spominje posvuda, od filma 8 Mile do DJ Stingraya koji ga koristi kao svoje umjetničko ime. Ali nikad nisu uspjeli onako kako su uspjeli Eminem i J Dilla, koji im je jednom bio predgrupa...

Kenny je oduvijek volio house i techno glazbu - čak i dok je stvarao hip hop, Juana Atkinsa navodi kao svoju glavnu inspiraciju. “Jebe mi se s kojeg si kraja grada ili što voliš, zajebavao si se s Juanom Atkinsom, u svim žanrovima. Cybotron je ubijao grad Detroit,” kaže o ranim 80-ima. “Prije nego što je itko shvatio što je to, počeli smo s tim novim sranjem. Taj Cybotron je bio agresivan. Bio je proizvod našeg okruženja.” On svoj gangsta rap rad s K-Stoneom naziva: "Definitivno inspiriran produkcijom iz Detroita - proizvod iz Detroita."

Kao i kod većine njegovih hip hop ritmova, njegove rane house i techno produkcije postoje samo na kazetama koje bi proslijeđivali kolegama DJ-ima da ih puštaju. “Nismo puštali ploče, puštali smo house glazbu od ljudi koji su stvarali house glazbu — kazete koje su nam ljudi davali u kvartu, njihovu verziju house glazbe. Ništa od toga nije bilo izdano na etiketama ili nešto slično.”

A nije da nisu pokušali: “Snimao sam takvu glazbu puno prije nego što sam osnovao vlastitu izdavačku kuću. Slao sam taj tech i house diskografskim kućama, ali nitko to nije htio,” kaže. “Zato sam ga sam počeo izdavati.” Zamislite koliko smo još legendi mogli upoznati da su uspjeli učiniti isto... “Neki od najboljih producenata za koje sam ikada čuo, ostali su nepoznati”, kaže Kenny. “Bili su u drugim sranjima, radeći druge stvari.”

Osnovao je svoj KDJ label 1994. i brzo počeo obraćati pažnju na sebe diljem svijeta s pločama izdanim pod imenom Moodymann, probijajući se kroz clean house zvuk tog vremena svojim oštrijim pristupom. Njegov debitantski album 'Silentintroduction' izašao je 1997. preko Planeta E; bio je to klasični LP-a s 10 pjesama koji je učinio da mu je put do statusa house i techno legende bio osiguran. Možda je ono početno odbijanje izdavačke kuće bilo zapravo dobro za njega, s obzirom na sumnjive poslovne prakse koje su koristili labelovi house glazbe tog vremena, poput Traxa u Chicagu, zbog čega mnogi inovatori house glazbe ne posjeduju prava na svoju glazbu.

U međuvremenu, K-Stone je nastavio ići putem hip hopa, promijenivši svoje rap ime u Dogmatic 1998., udruživši se s Proofom kako bi osnovali njihovo Promatic partnerstvo prije nego što je Proof ubijen 2006., a nedavno je pokrenuo novi projekt pod nazivom Detroit Underdog Kings s tri njegova sina. Kevin i Kenny su i dalje bliski prijatelji, iako su išli svatko svojim glazbenim putem.

“Kada je počeo producirati techno, njegovih prvih nekoliko ploča kao Moodyman bilo je tako dobro da je samo nastavio ići u tom smjeru kako bi postao ono što je danas,” kaže K-Stone. "Moodymannova glazba definitivno je ukorijenjena u hip hopu, tako je i počelo.”

Hip hop podrijetlo provlači se kroz Moodymannovu glazbu: u energiji, stavu, odlučnosti i tehnikama produkcije. Još uvijek koristi SP-1200 i R-8. “Nije da sam promijenio način na koji sam bilo što radio”, razmišlja Moodymann. “Ja sam taj koji ima drogu, znaš, volim svoj proizvod neobrađen.”