Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: London Boys (I. dio)

U početku bijaše Trevor Fung

  • Arsen Pavešić I Foto: Promo
  • 1 August 2019

Period od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, odnosno zalaska prvog vala njujorške scene pa do prvih godina novog milenija i početka dominacije berlinske scene, trendove u elektroničkoj glazbi i DJ kulturi diktirao je London. Novi serijal "London Boys" ispričat će priču o evoluciji londonske scene, njenoj sestrinskoj vezi s Ibizom, najznačajnijim frakcijama i ključnim ljudima koji su ih pokrenuli...

Od čitave sile britanskih DJ-a koji su od 90-ih pa sve do danas osvajali plesne podije, kako na Ibizi, tako i ostatku svijeta, priču je zakotrljao stanoviti Trevor Fung. Nema ničeg neobičnog u tome što to ime ne zvuči poznato pored brojnih zvjezdanih DJ imena – Trevor je jedan od onih nenametljivih tipova koji je, često i nepravedno, izostavljen u pričama o londonskoj DJ sceni i nastanku rave pokreta. O kakvom se kalibru DJ-a radi, dovoljno je reći da mu je, početkom 80-ih, u malom klubu Ziggy u južnom Londonu, warm up setove odrađivao mlađahni Carl Cox za 30£.

(Trevor Fung)

Tijekom jedne masovne tučnjave u nekom klubu u predgrađu Londona, Trevor je upoznao Paula Oakenfolda. Obojica su se sakrili u DJ kabinu, čekajući da frka prođe, a neobično poznanstvo pretvorit će se u prijateljstvo koje će, nekoliko godina kasnije, inicirati ono što danas pamtimo kao početak rave pokreta. Razne verzije priča tko je, gdje i kad nešto prvi učinio ili tko je u određenom trenutku odigrao kakvu ulogu za scenu, prisutne su i danas, no ono što je neosporno jest da je Trevor Fung prvi Britanac koji je dobio priliku puštati glazbu na Ibizi. No ni to nije došlo preko noći – Fung je još od '79. nekoliko puta godišnje odlazio na Baleare i svjedočio ranim fazama formiranja tamošnje klupske scene i specifičnog stila kojeg su njegovali lokalni DJ-i. Prvu priliku dobio je u Amnesiji '84., tijekom svog prvog dužeg boravka na otoku.

Po povratku u London, družio se Oakenfoldom, Ianom Paulom i Nickyjem Hollowayem. U ovoj su postavi preuzeli bivši klub Ziggy u Streathamu i preimenovali ga u Funhouse. Fung je, u ovoj fazi, već počeo koketirati s glazbom koju je čuo kod DJ-a na Ibizi, dok su se ostali još uvijek tražili između funka, disca, popa i hip hopa. U sličnim glazbenim vodama bio je i Danny Rampling, mladić koji je odrastao upravo u Streathamu, a '85. je, pod pseudonimom DJ Happy, odlučio sreću potražiti u SAD-u. Godinu dana kasnije preživio je tešku prometnu nezgodu, u automobilu na Floridi i bio prisiljen vratiti se u Streatham u travnju '87. Ramplinga je ondje dočekalo iznenađenje – bivši klub Ziggy sad je već bio i bivši Funhouse i zvao se The Project; Trevor Fung bio je na Ibizi, a Oakenfoldu i Hollowayu priključio se DJ Johnny Walker. Ekipa je evoluirala u glazbenom smislu, ali i u vlastitim pogledima na svijet, kroz intenzivno konzumiranje nove psihoaktivne droge na tržištu, MDMA ili Ecstasy. Dannyjev povratak poklopio se s nadolazećim rođendanom Paula Oakenfolda kojeg su odlučili proslaviti izletom na Ibizu. Poznato je kako ljetna sezona na Ibizi kreće krajem travnja, stoga je Trevor svojim starim frendovima preporučio taj izlet i nezaboravni rođendanski izlazak. Rampling, koji je smatrao da je na Floridi prevario smrt i čudom preživio nezgodu, taj je izlet shvatio kao priliku da okrene novu stranicu u životu. Prihvatio je poziv Oakenfolda i Hollowaya i priključio se tom legendarnom putovanju...

(Paul Oakenfold, 1988. godine)

Što se sve događalo na tom produženom vikendu; kako je promijenio život toj četvorici mladića; u kojoj su mjeri tim promjenama kumovale razne supstance, a u kojoj ukupni dojam te osjećaj sreće i slobode na "bijelom otoku"; vjerojatno će u potpunosti ostati poznato samo njima. O kakvom je iskustvu bilo riječ dovoljan su dokaz nebrojni intervjui koje su do danas dali Oakenfold, Rampling, Holloway i Walker, a čija se sjećanja o tom iskustvu razlikuju u nekim zanimljivim detaljima. Primjerice, Rampling kaže kako se jasno sjeća da je posljednja pjesma koju je DJ Alfredo Fiorito pustio u Amnesiji bila "I still haven't found what I'm looking for", dok su Holloway i Walker uvjereni da je posrijedi bio drugi hit grupe U2, "With or without you". Danny Rampling se sjeća i da je čuo "I want your sex" Georgea Michaela, no Johnny Walker tvrdi da je i vidio Georgea Michaela na podiju. Iako je vjerojatnije da mu se učinilo, nije ni nemoguće, s obzirom da je '87. Ibiza vrvila poznatim facama – iste godine je Freedie Mercury slavio 40. rođendan, a Nina Hagen se udala, o čemu možete više pročitati ovdje.

Nicky Holloway pak, u jednom razgovoru, kaže kako su se s Trevorom Fungom našli u nekom beach baru, dok u drugom tvrdi da je to bilo u klubu Es Paradis. Walker se pak sjeća da je u klubu Star glazbu puštao njihov prijatelj iz kvarta Mark Haggerty, detalj kojeg se nitko od ostalih ne sjeća. Upitna je i uloga još jednog sudionika, Iana Paula, inače bratića Trevora Funga koji je tvrdio kako je Ian odustao od putovanja, ali drugi su tvrdili kako je ipak bio ondje. Naposlijetku, Oakenfold je uvijek pričao o tom izletu kao o njegovom rođendanskom tulumu, dok su ostali u više navrata spominjali kolovoz ili rujan '87. Čak su i informacije o tome koliko je godina slavio Oakenfold kontradiktorne – spominju se 24., 21. i 20. rođendan. U nekim Oakievim biografijama, kao datum njegova rođenja, spominje se 19.4.'68., a u nekim je to 30.8.'63. Ono što je sigurno jest da je provod bio vrhunski, što su i dokazali ubrzo nakon povratka u London...

(Nicky Holloway)

Danny Rampling javno je i vrlo jasno definirao to putovanje kao prijelomnu točku u svom životu – iste je godine upoznao i svoju suprugu Jenni s kojom je pokrenuo klupsku večer Shoom u prostoru bivše sportske dvorane. Njegova je misija bila prenijeti doživljaj s Ibize u London, ali u glazbenom pogledu još nije bio siguran kako to postići. Kako je i sam izjavio, za prvi party su se svojski potrudili dovesti ljude koji bi shvatili koncept Shooma, a on se, u međuvremenu, pokušavao dokopati što većeg broja house ploča koje, u to vrijeme, nije bilo jednostavno nabaviti. Osim toga, nije baš bio "na ti" ni s miksanjem pa mu je, na tom prvom Shoomu, asistirao Carl Cox. Rampling je, tijekom prve faze Shoom partyja – vjerojatno zbog toga što se Shoom bila prva prava acid house večer u gradu, a vjerojatno i zbog kolektivne zaluđenosti Ecstasyjem – postao prvi britanski DJ koji je doživio svojevrsno idolopoklonstvo i postigao "mesijanski" status među publikom, specifičnu pojavu za elektroničku scenu koja će se, narednih godina (pa i danas), manifestirati na raznim razinama i sredinama. Patrick Lilley, jedan od Ramplingovih prijatelja i kasniji organizator popularnih queer večeri High On Hope i Myami , navodno mu je '88. rekao kako je sudbina DJ-a postati glazbenim zvijezdama 21.stoljeća. Prema riječima samog Lilleya, to je prepoznao kroz Ramplingovu karizmu koja je ulozi DJ-a dodala duhovitost i stil, a značajan doprinos evoluciji DJ-a od puštača glazbe do glazbene zvijezde dali su još neki akteri iz tog perioda poput Marka Moorea, Colina Favera i Eddiea Richardsa...

Da je doživljaj putovanja na Ibizu ipak na različite načine utjecao na ostale putnike, govori i činjenica da su i Nicky Holloway i Paul Oakenfold pokrenuli vlastite projekte, usporedno s Ramplingom. Holloway je u svojoj interpretaciji bio možda i najeksplicitniji, nazvavši svoj projekt jednostavno – Trip koji se održavao u prostorijama kazališta Astoria. Holloway je, u svoj koncept, uključio i neke prijašnje suradnike poput Petea Tonga i Gillesa Petersona, ali je ubrzo ipak promijenio ime u Sin, zbog preočite asocijacije na konzumiranje LSD-a.

Kad je, početkom 1990., Rampling odlučio ugasiti Shoom, Holloway je otvorio Milk Bar s impozantnim timom rezident DJ-a kao što su Pete Tong, Darren Emerson, Dave Dorrell i Lisa Loud, a dva dana u tjednu dodijelio je i svojim suputnicima s Ibize. Paul Oakenfold dobio je subotu, a Ramplingov novi program Pure Sexy & Glam održavao se srijedom. Vrhunac Hollowayevog uspjeha bila je '92., kad se vratio na Ibizu i pokrenuo nekoliko klupskih programa pod brendom Milk Bara... Oakenfoldov prvi projekt '87. zvao se Spectrum, a održavao se u klubu Heaven. Za razliku od svojih kolega, Oakie se, po povratku, posvetio i produkciji glazbe, prvo pod pseudonimom Electra, a već '88. pokrenuo i Perfecto Records. Usmjeravanje energije u glazbenu kreativnost pokazat će se ključnim za Oakenfoldov globalni uspjeh koji će, tijekom 90-ih, ostale putnike ostaviti daleko iza sebe. Sukladno tome, glazbena karijera ga je udaljila od organiziranja i promoviranja glazbenih događanja, ali ne i od DJ-inga. Nakon što je '93. sudjelovao u svjetskoj turneji ZOO TV grupe U2, postao je najpoznatiji britanski DJ svih vremena.

(Danny Rampling, Shoom, 1988. godine)

A Trevor Fung? Do '94. je većinom boravio na Ibizi i nastavio puštati glazbu. Čak se povremeno pojavljivao na londonskim programima u organizaciji njegovih starih prijatelja. Aktivan je i danas, ponajviše kroz dobrotvornu zakladu i humanitarna događanja Last Night A DJ Saved My Life. Znakovit naziv za čovjeka koji je "krivac" za radikalne promjene (možda i spas) nekoliko života i, posljedično, posljednji masovni glazbeni pokret čovječanstva...

(Naslovna fotografija: Trip, Astoria Theatre)

Next Page
Loading...
Loading...