Kronike plesnog podija: One hit wonders

U posljednjoj epizodi serijala 'One hit wonders' osvrnut ćemo se na, ne tako davne, wondere koji su zasjali svojim hitovima, zaključno s početkom prošlog desetljeća. Iz kronološkog aspekta ne bi bilo korektno, trpati u ovu kategoriju imena koja su svoje uspješnice objavili kasnije, jer je pred njima još dovoljno vremena da kreativno zablistaju neodređeni broj puta. Stoga, posljednji 'one hit wonderi' na tapetu, oni su koji su svoj ''peak'' doživjeli u periodu od sredine pa do kraja 2000-ih...

Ako govorimo o trendovima u ovom razdoblju, po prvi put otkako postoji kultura DJ-inga i produkcije elektroničke glazbe, umjesto glazbenih smjerova, prednost su dobili tehnološki trendovi kojima i danas svjedočimo . Istovremeno, glazbena produkcija ušla je u jednu, pomalo, čudnovatu fazu. Osim što se, uslijed dominacije digitalnih formata, počela pretvarati u hiper-produkciju, razlike između pojedinih žanrova počele su sve više blijediti. Baš je zato naš prvi 'one hit wonder', doista 'wonder', jer se tih godina, nametnuo s jednom pločom koja se nikako nije uklapala u tendencije sjedinjavanja.

Još kad je, nedugo nakon njene objave, izašao i bootleg s jednim pra-starim hitom, mladi je škotski producent Myles MacInnes ušao na playliste tisuće radijskih postaja. Myles ili Mylo na svom je Breastfed Recordsu, 2004. objavio veseli elektroidni pjesmuljak, na kojem je muški vokal, kroz vokoder pjevao ''Drop the pressure''. Drukčiji, a opet vrlo dopadljiv, singl je postao omiljen među brojnim house DJ-ima, a odmah su se pojavili i remiksevi likova poput Felixa Da Housecata ili Erola Alkana. No godinu dana kasnije, Mylo je primio snimku stanovitog Phil N'Doga koji je nadmašio svih, složivši mashup/bootleg s hitom ''Doctor Beat'' iz ’84., benda Miami Sound Machine, u kojem je pjevala Gloria Estefan. Instant hit koji je oduševio i samog Myloa pa ga je odlučio objaviti kao zaseban singl. Da stvar bude još grotesknija, taj je bootleg doživio i dva remiksa i to od strane velikih imena tih godina – Rex The Dog i Stanton Warriors (!!!) Prava je šteta što je Mylo, nakon ove epizode, gotovo posve nestao s glazbene scene, jer činio se kao vrlo kreativan i duhovit tip...

Iste godine kao i Mylov ''Drop the pressure'', još je jedan klupski hit prkosio trendovima na sceni. Ovaj put je bila riječ o vještom spoju breakbeata i funka – dva stila koja bi, u tom trenutku, svatko ocijenio kao nešto što je ''out''. Osim toga, iza njega su stajali dvojica veterana koji su, dotad već objavili 3 albuma i 10-ak singlova pod imenom The Freestylers. I u ovom slučaju, baš kao i kod Myloa, postoji izravna poveznica s glazbom 80-ih godina, iako je ''Doctor Beat'' bila puno poznatija pjesma od one koju su reciklirali Aston Harvey i Matt Cantor, odnosno The Freestylers. Njima je poslužio ''It doesn't really matter'', jedan stari singl američkog electro-funk benda Zapp, kako bi dobili svoj najveći hit, ''Push up'' 2004.

Na ovaj recept recikliranja nije bila imuna ni struja koja je slijedila sveprisutni minimal-deep-tech trend. Od onih koji su soundom barem malo odskakali od većine našlo se i jedno izdanje iz 2004., na Turbo Recordingsu, kanadske zvijezde Tige koje je postiglo neubičajen uspjeh i njenog autora pretvorila u 'one hit wondera', gotovo 10 godina nakon prve objave. Britanski producent Ashley Marlowe i njegov alter ego Panash, ’95. se našao među svega 6 izdanja koja je, 90-ih objavio Andrew Weatherall, na Emissions Lo-Fi, jednom od svojih labelova. Neobičan electro-acid zvuk Marlowovog singla ''Jack 2 Jack'' prošao je potpuno nezapaženo, no zato je 2004. neočekivani uspjeh doživio u remiksu Jaspera Dahlbacka za Tigin Turbo...

A sad, da ipak malo zavirimo u svijet njemačkog minimal-deep-techa koji je, polako, ali sigurno, do 2010. postao nova dominantna sila na globalnoj sceni elektroničke glazbe. Dominacija ovog zvuka bila je takvih razmjera da mu se priklonio i dobar dio producenata bass glazbe, stvorivši svoju inačicu, poznatu i kao tech-step. U toj hiper-produkciji isplivalo je i nekoliko zanimljivih 'one hit wondera', među kojima valja izdvojiti škotskog producenta Williama Threlfalla koji je, nakon nekoliko izdanja za vlastiti Love Triangle i Glasgow Underground, 2005. objavio ''Picadilly Circuits'', svoj jedini hit za jednu od najznačajnijih etiketa tzv. novog njemačkog tech housea, Get Physical Music. William Threlfall, a.k.a. Williams je, ubrzo nakon ovog uspjeha, objavio i jednu ploču za Tsuba Records i to je, otprilike bilo sve što smo čuli od njega.

Minimal-tech hit godine 2007. bio je djelo jednog od poznatijih 'one hit wondera' elektroničke scene 2000-ih. Iako se smatra jednim od reprezentativnih singlova za njemački minimal-tech sound iz ovog perioda, autor hita ''Mumbling yeah'' nije Nijemac, nego Nizozemac. Liron van Daalen namjerno je ili nenamjerno zavarao mnoge svojim pseudonimom Kabale und Liebe, a na singlu mu se priključio Daniel Sanchez – isto Nizozemac, hispano porijekla. ''Mumbling yeah'' objavljen je na nizozemskoj etiketi Remote Area i proglašen je singlom godine u većini relevantnih medija elektroničke glazbe. Van Daalen je, nakon toga osnovao svoju etiketu Sowesu, objavio i nekoliko singlova za Rejected i 100% Pure, no karijera mu je, do danas, ostala u ''Mumbling yeah'' znaku.

Osim van Daalena, 2007. je zablistao još jedan 'one hit wonder' iz Get Physical škole, a za razliku od ''Mumbling yeah'' koji je ipak relativno ostao u domeni undergrounda, ''Heater'' Samima Winigera našao se u setovima najrazličitijih DJ-a, svirao na radiju, televiziji, kafićima, dućanima itd., čime je postao komercijalno najuspješnije izdanje Get Physical Musica. Veseli harmonikaški sample kolumbijske narodne pjesme "La Cumbia Cienaguera", u kombinaciji s latino perkusijama i minimal-tech beatom, te je 2007./08. godine doista bilo teško izbjeći. No, sempliranje elemenata etno glazbe (pogotovo one južnoameričke) u minimal tech, zapravo i nije bila neka inovacija, već, u ovom slučaju, komercijalno najbolje pogođena implementacija. Samim je, vrlo vjerojatno, inspiraciju dobio remiksirajući jednu takvu stvar, godinu dana ranije, čiji je autor – još jedan 'one hit wonder'. Čileanski producent Pier Bucci, upravo je Samimu povjerio zadatak da remiksira ''Hay Consuelo'' , u kojoj tradicionalni napjev izvodi Aldo Asenjo, pjevač čileanskog benda Chico Trujillo, poznatog po fuzijama ska-rocka i etno glazbe. Iako Bucci više nije imao tako uspješan singl, ''Hay Consuelo'' je pokrenuo specifični etno trend među minimal-tech producentima latinoameričkog porijekla.

Ipak, najpoznatija ploča koju je dao taj trend, nakon ''Heatera'', nije djelo nijednog latino producenta, već jednog Švicarca. Ogroman uspjeh singla ''La Mezcla'', objavljenog 2009. na Lucianovoj Cadenzi, pretvorio je Michela Cleisa u zvijezdu preko noći. Što god mislili o ''La Mezcli'', vješto iskorišten napjev u izvedbi legendarne kolumbijske pjevačice Totó La Momposine u kombinaciji s hipnotizirajućom melodijom i maratonskim trajanjem, pravo je remek djelo elektroničke glazbe i jedno od onih koji se opisuju kao produkt božanskog nadahnuća. Danas, 11 godina kasnije, Michela Cleisa, očekivano svrstavamo u kategoriju 'one hit wondera', ali lik je stvorio evergreen elektroničke glazbe koji će se, nesumnjivo, naći na brojnim budućim listama najvećih uspješnica svog doba, baš kao i neki drugi prije njega: DJ Rolando, Robin S, JayDee, Robert Miles, A Guy Called Gerald, Adamski...

Prethodnu epizodu serijala 'One hit wonders' čitajte OVDJE.