Kronike plesnog podija: One hit wonders

O uzrocima i razlozima koji su doveli do nastanka italo disca, osebujne glazbene scene, popularne u Italiji, a kasnije i u još nekim europskim zemljama, već ste mogli čitati na stranicama Mixmag Adrije. Danas se italo disco često svrstava u kategoriju trasha, no istodobno je stekao i status kulta kod dijela publike. Osim ambivalentnosti kao glavne karakteristike, italo disco krasi i značajan broj 'one hit wondera'. Zapravo bismo vrlo lako mogli čitav žanr nazvati 'one hit wonderom', jer su doista rijetki oni koji su, tijekom tih nekoliko godina, koliko je trajao italo disco hype, imali više od jednog hita. Ali neki su doista ostali vrlo upečatljivi, odigravši svoje epizodne uloge u evoluciji plesne glazbe. I pritom nije riječ samo o poznatim radijskim hitovima koji su se ljeti puštali i u domaćem eteru, nego o stvarima koje i danas mogu uzdrmati bilo koji plesni podij...

U vremenskom okviru, kao zlatne godine italo disca, navodi se period od 1982. do 1987., iako nekakav proto-italo disco datira čak iz kraja 70-ih, kao i post-italo disco koji zalazi u 90-e. Najraniji projekt relevantan za kasniji razvoj drugih pravaca u elektroničkoj glazbi, uključujući i techno, je onaj milanskog trija Kano, kojeg su tvorili Luciano Ninzatti, Stefano Pulga i Matteo Bonsanto, uz pjevača Glena Whitea . Kano je već svojim prvim singlom ''It's a war'' iz '79., zadao standarde u upotrebi sintisajzera i vokodera, karakterističnih za formiranje italo disco zvuka, a i prvi je, na poziciju frontmena, stavio pjevača s engleskog govornog područja. Ta se kombinacija pokazala dobitnom i kod nekih kasnijih uspješnica, za razliku od Talijana koji su se mučili s pjevanjem na engleskom. Kano je '80. imao relativno uspješan klupski hit ''I'm ready'', no najveći uspjeh postigli su tri godine kasnije, okrenuvši se komercijalnijem zvuku s mega-hitom ''Another life''.

Jedna od pjevačica koja je imala velikih problema s izvedbama na engleskom jeziku, ujedno je i jedina proto-italo disco zvjezdica, 'one hit wonderica' i Playboyeva zečica, Vivien Vee, inače rodom iz Trsta. Glazbu za Vivien radili su Claudio Simonetti, klavijaturist iz grupe Goblin (redatelja Darija Argenta) i Giancarlo Meo koji se proslavio 2004. s projektom Haiducii i pjesmom ''Dragostea Din Tei''. Suradnja s Vivien nije dugo potrajala, iako je njen ''Give me a break'' iz '79. ušao u povijest kao jedan od prvih disco singlova iz Italije koji su postigli značajniji uspjeh u SAD-u.

Unatoč njihovom sudjelovanju u brojnim glazbenim kolektivima, kao 'one hit wondere' bilježimo i tandem Francesco Rago & Gigi Farina, odnosno njihov najuspješniji projekt 'Lectric Workers (na naslovnoj fotografiji), zaslužan za prvi iskorak u nešto alternativniji italo zvuk, sa singlom ''Robot is Systematic'' iz 1982. Ovo je jedan od onih singlova koji su, početakom novog milenija, postali pravi klupski hitovi, tijekom italo disco revivala kojeg su pokrenuli DJ Hell, Tiga, The Hacker, David Carretta i dr. Posebna zanimljivost je da se Ragu i Farini, kao pjevačica u 'Lectric Workersima, priključila Xenia Olga Anastasia Monneret De Villard, grofica škotsko-francuskog porijekla iz jedne od najstarijih britanskih plemićkih obitelji Makgill-Crichton-Maitland. 'Lectric Workers izravno je utjecao na dio producenata koji su težili ka klupskom zvuku, neopterećeni prolazom u radijski eter. A s obzirom na najbolje godine žile kucavice talijanskog noćnog života na relaciji Rimini-Riccione, klupski je zvuk tražio svoju klijentelu među brojnim tadašnjim DJ-ima.

Već '83. izlaze još dvije, bezvremenske, ''underground'' italo ploče, ovaj put u produkciji Maurizija Cavalierija i Giorgija Stefanija iz Vicenze, odnosno njihovog projekta Charlie te Maurizija Damija, poznatijeg kao Alexander Robotnick. Charlie i njihov ''Spacer Woman'' imaju svoje mjesto i u kategoriji 'top one hit wondera' elektroničke glazbe uopće, a Robotnick je, ubrzo nakon svog ''Problemes d'amour'', nestao na 20 godina s italo/electro scene, posvetivši se etno glazbi. U klasi Charliea i Robotnicka je i Salvatore Cusato a.k.a. Casco, prvi profesionalni talijanski DJ koji je objavio italo disco ploču pod svojim imenom, ujedno i svoj jedini klupski hit, ''Cybernetic love''. Iako je poveznica između ovih singlova očita, svi su kao svoje glavne uzore navodili isključivo Kraftwerk i Giorgija Morodera.

Vokalne dionice i kod ovih su primjera priča za sebe, a miljama daleko od idoliziranog Kraftwerka koji je svoje robotske vokale doveo do savršenstva ili pak Morodera koji je radio s Donnom Summer. ''Spacer Woman'' je otpjevala – Stefanijeva supruga kojoj je to jedina snimljena pjesma u životu. Srećom, njena je izvedba ispala više egzotično, a manje groteskno od nekih kasnijih projekata. Robotnick je bio kreativniji pa je ''Problemes d'amour'' otpjevao sam i to na francuskom jeziku. Kod Cascovog hita pak nije poznato tko stoji iza vokalne izvedbe, čime je italo disco uveo još jednu inovaciju u glazbenu produkciju koja će kasnije postati standardna u elektroničkoj glazbi: tzv. ghost-vocaliste. Riječ je o non-credited pjevačicama i pjevačima koji su gostovali u nizu projekata. Dora Carofiglio, Ivana Spagna, Jimmy McFoy, Roberto Zanetti, Alessandra Gatti, Chuck Rolando ili Stefania dal Pino samo su neka od imena tih ghost-vokala...

Do sredine 80-ih je crta razgraničenja između producentskih ekipa orijentiranih prema klupskom zvuku i onih koji su ciljali na radijske etere, bila prilično jasna. No bilo je i onih koji su bili negdje na pola puta, u namjeri da ''jednim udarcem ubiju dvije muhe''. Nekima je to i pošlo za rukom, a i među njima je popis 'one hit wondera' impozantan. U Bologni su, '83., Carlo Malatesta i Danilo Rosati osnovali bend My Mine koji je potrajao svega tri godine. Njihov prvi singl, ujedno i jedini hit bio je poznati ''Hypnotic Tango''. Istovremeno, najveći italo disco label, milanski Discomagic objavljuje ''Happy Children'', jedini hit Pietra Paola Pelandija, poznatog kao P.Lion . Oba singla su eklatantni primjer groteskno izvedenih vokala, neuspješno zakamufliranih efektima. Puno bolji posao s vokalom je napravio Aldo Martinelli s pjevačicom Simonom Zanini, pod imenom Moon Ray (Raggio di Luna) i neobičnim hitom ''Comanchero'', u čijoj se produkciji može naslutiti i utjecaj trancea, kao i u njihovom kasnijem projektu Radiorama.

U jeku italo disco produkcije, '83. se u Milanu pojavio mladi Zagrepčanin Aleksandar Marton. U želji da se uključi u modni biznis i gradske kuloare, počeo je intenzivno izlaziti i družiti se s ekipom koja se okupljala oko Claudia Cechetta, velike radijske i TV zvijezde, osnivača popularne postaje Radio Deejay. Marton prvo počinje raditi na radiju, a Cechetto mu predlaže da se okuša u pjevanju i snimi ljetni hit. Uoči ljeta '84., Marton snima svoj ljetni i jedini hit, ''People from Ibiza'' kojeg, svesrdno promovira na Ibizi tog ljeta (i još nekoliko idućih). Osim Martona, istog ljeta, još jedan talijanski 'one hit wonder' osvaja Baleare. ''Kalimba de Luna'' Tonyja Esposita nije pripadala klasičnom italo discu, već je opisana kao caribbean-space-italo fuzija s englesko-španjolskim tekstom . Ništa slično nije objavljano prije, a ni poslije, ali je zato osvajala srca tijekom ranojutarnjih sati na plesnim podijima diljem Ibize...

Do početka zalaza italo disco scene dolazi već '87., no dotad je lista njenih 'one hit wondera' postala bogatija za još nekoliko desetaka imena, čime bi ovom pravcu, pored niza lascivnih titula, zasigurno pripala i ona za najveći broj 'one hit wondera'. Za kraj evo ih još nekoliko: Koto – ''Visitors'' (1985.), Sabrina – ''Boys'' (1987.), Baltimora – ''Tarzan Boy'' (1985.), , Palmer – ''Computer Guy'' (1986.), Stephanie de Monaco – ''Ouragan'' (1986.)...