Kronike plesnog podija: Rip Offs

Nema nikakve sumnje kako je elektronička glazba zaslužna za brojne inovacije u modernoj glazbenoj industriji, vjerojatno više od ijednog drugog glazbenog pravca. Najviše ih se svakako odnosi na implementaciju novih tehnologija u produkciji, ali i na neke potpuno nove glazbene forme, među kojima su i neke kojima se bavi serijal 'Rip Offs'. U ovu kategoriju ulazi i još jedan specifikum elektroničke glazbe, tzv. bootleg, odnosno mashup izdanja...

Da ne bi bilo zabune, termin bootleg u engleskom je jeziku postojao stoljećima prije pojave elektroničke glazbe. Prvi je put zabilježen u 17.st., a njegovo izvorno značenje odnosi se na gornji dio visoke čizme. No, istovremeno je postao i naziv za sitne krijumčare alkohola koji su flaše žestokog pića skrivali u svojim čizmama. Isto je značenje preuzeto u SAD-u, u periodu prohibicije, kad su krijumčare alkoholom, novine nazivale bootleggerima. Nakon toga, bootleg je ostao naziv za bilo kakav ilegalni ili prokrijumčareni proizvod pa tako i u glazbenoj industriji, prije redefinicije koju mu je donijela elektronička glazba. Prvi bootleg u novijoj glazbenoj povijesti bilježi se krajem 60-ih godina, kad se, u SAD-u, pojavila ploča ''Great White Wonder'', neautorizirana kompilacija, dotad neobljavljenih pjesama Boba Dylana. Ploča se, na tržištu, pojavila u limitiranom broju od 2000 primjeraka, a kako ne bi privlačila previše pažnje, nije bilo nikakvog omota, osim bijele košuljice s bijelom naljepnicom i naslovom. Osim što se pamti kao prva bootleg rock ploča, od ove epizode potječe i još jedan naziv, populariziran kroz elektroničku glazbu, tzv. white label. Za razliku od Dylanove kompilacije, s puno manje diskrecije, '69. je objavljena bootleg ploča sa snimkom koncerta američke turneje Rolling Stonesa. Ploča je prodana u desetak tisuća primjeraka te je čak dobila pozitivne ocjene u magazinu Rolling Stone. Smatra se kako su iza oba navedena bootlega stajali isti ljudi – Dub Taylor i Ken Douglas koji su, početkom 70-ih, pokrenuli i prvi bootleg label, Trade Mark Of Quality. Ovaj dvojac odgovoran je za većinu neautoriziranih ploča koje su se, 70-ih pojavile u prodaji, između ostalih i Pink Floyda, Led Zeppelina, Jefferson Airplane, Devo, Grateful Deada, Beatlesa, Franka Zappe i dr., a to je bilo moguće zbog rupe u zakonu koje, u početku nisu bili ni sami svjesni. Naime, u to je vrijeme, još uvijek na snazi bio stari zakon iz 1909. koji je branio neautorizirano kopiranje i umnožavanje autorskih djela. Međutim, Taylor i Douglas nisu ništa kopirali. Oni su objavljivali dotad neobjavljena djela, doduše bez suglasnosti autora i njihovih izdavača, ali nešto slično dotad nitko nije ni pokušao pa nije ni bilo regulirano zakonom. Ovakva djelatnost stavljena je izvan zakona tek 1976., a nedugo zatim, većina bootleggera je ugašena. Dub Taylor se preselio u Kanadu i otvorio benzinsku postaju, a Ken Douglas živi na Novom Zelandu.

Iako su se 80-ih godina, pojavom novih medija – audio i video kazeta, kao i uređaja za njihovo snimanje i reproduciranje, slična bootleg izdanja periodično pojavljivala na tržištu, uz njih se sve češće povezivao nešto žešći termin piratstva. Bootleg je, pak, krajem desetljeća, pojavom novih glazbenih trendova i DJ kulture, poprimio nešto drukčije značenje. Već početkom 90-ih, na UK tržištu dolazi do ekspanzije neautoriziranih remikseva ili bootleg verzija, uz razvoj još jednog specifičnog stila, u kojem su se nove verzije dobivale miksanjem dvije ili više stvari. Za uspješan mashup je najbitnije bilo dobro upakirati neku poznatu vokalnu dionicu. Jedan od prvih house mashupova djelo je britanskog producenta Johna Truelovea, o čemu je već bilo riječi u jednoj 'One hit wonders' epizodi. Truelove je uzeo vokal američke pjevačice Candi Staton iz pjesme ''You got the love'' i spojio ga s Chicago house himnom ''Your Love''. Iako je ovaj mashup, '91. pretvoren u oficijelno izdanje na etiketi React Music, Truelove je samo djelomično riješio autorska prava – ona za vokal Candi Staton. Prava za ''Your Love'' instrumental nisu nikad riješena, jer ni legalni odnosi na relaciji Frankie Knuckles – Jamie Principle – Trax Records nisu bili do kraja definirani. Do sredine desetljeća, bootleg/mashup izdanja postala su zaseban glazbeni pravac, vrlo popularan kod DJ-a. Među imenima koja su se najčešće provlačila kroz bootlege/mashupove 90-ih su: Madonna, Prince, Everything But The Girl, Pink Floyd, Depeche Mode, U2, Eurythmics, Kylie Minogue, Lisa Stansfield i dr. Većina je izdana u manjim nakladama na white label vinilu, nerijetko loše kvalitete zvuka pa i samog vinila. No, bilo je slučajeva kad su autori podržali bootleg izdanja. Primjerice, Everything But The Girl su '94. objavili ploču s 5 bootleg remikseva hita ''Missing''.

Novi milenij donio je novu eru bootlega/mashupova, a internet revolucija i digitalne platforme za glazbu i video omogućila je i ovoj formi maksimalnu ekspanziju, bez straha od posljedica kršenja zakona o autorskim pravima. Nestala je potreba za fizičkim formatom i svatko se našao u mogućnosti uploadati svoje uratke, a pritom ostati i anoniman. Stoga ne čudi što, primjerice SoundCloud ili YouTube i danas vrve od bootlega brojnih hitova iz svih glazbenih pravaca. Valja napomenuti kako se, za razliku od fizičkih formata, u ovom slučaju zakon nije kršio, sve dok nije bilo pokušaja prodaje. A na tom je području ispočetka vladala anarhija, budući da sustavi za filtriranje neautoriziranih verzija i poštivanje autorskih prava nisu odmah funkcionirali. U koštac s legaliziranjem mashup izdanja ozbiljno su se uhvatili i 2 Many DJs, uoči obvjave miks-albuma ''As Heard on Radio Soulwax Pt.2''. Na albumu su se inicijalno nalazili dijelovi iz 187 glazbenih djela, no u konačnici je ishodovano odobrenje za 114 djela, uz 62 odbijenice i 11 nepoznatih autora. Kad je album napokon objavljen, 2003., postao je službeno prvi mashup album u povijesti. Iscrpan popis autora i izdavača čija su prava istaknuta možete pronaći ovdje.

Unatoč prednostima digitalnog doba, neka bootleg/mashup izdanja su i u ovom periodu pronašla svoj put do vinila. Neka od najpoznatijih su: Eurythmics ‎– ''Sweet Dreams (Are Made Of This) (Danny Tenaglia Bootleg)'' iz 2003., Matthew Dekay Vs. Beastie Boys ‎– ''Intergalactic'' iz 2004., Sasha vs. Underworld ‎– ''Cowpander'' iz 2003. ili Mylo vs Miami Sound Machine ‎– ''Doctor Pressure'' kojeg je Mylo, 2005. i službeno objavio na svojoj etiketi Breastfed.

Prethodnu epizodu Kronika plesnog podija, iz serijala 'Rip Offs' čitajte OVDJE.