Kako se partijanje promijenilo uslijed pandemije koronavirusa?

Kada je počelo ovo ludilo zvano Covid-19, ni u najluđim scenarijima nismo mogli pretpostaviti u šta će se pretvoriti 2020. godina. U drugom mjesecu ove godine smo partijali, družili se, a nakon toga je uslijedio 'lockdown'. Kako vrijeme odmiče, sve je izvjesnije da je taj 'lockdown' usmjeren u mnoge pravce društvene interakcije. Kada je postalo jasno da Covid-19 neće nestati i da je to zaista globalni problem, život se promijenio - samim tim i naša potreba da budemo na našem 'igralištu' zvanom klub ili nekom drugom prostoru sa glasnom elektronskom repetativnom muzikom i gužvom. Ipak, čovjekova potreba za stvaranjem i u ovoj domeni subkulture ima iste karakteristike kao i kultura sama – naći će put kao voda. Najednom su se stvorile opcije koje će na neki način sačuvati klupsku zajednicu okupljenu oko onoga što je najbitnije u cijeloj priči, a to je glazba. Opcije su postale otkazivanje velikih festivala dok se sve ne stavi pod kontrolu, oni promućurniji su te svoje festivale prebacili online. Moram izraziti divljenje kako su se ljudi snašli u tako kratkom vremenu i uspjeli u svojim namjerama, te se počeli virtuelno okupljati na nekim od najvećih svjetskih festivala. Iako nije neka usporedba za pravi osjećaj prisustva na festivalu, glazba je ta koja je važna a ona nije stala. Naravno da nije isto biti na zabavi sa nekoliko stotina ili tisuća ljudi u odnosu na prozor na kompjuterskom monitoru. Mi ljudi smo osjetilna bića, po pravilu bi trebali da vidimo i čujemo. Cijela ova plandemija je prouzročila da se odvaja tijelo od duše odnosno da se ljudi postave da vide, ali ne i da čuju. Nama klaberima je zvuk možda mnogo važniji od prosječnih ljudi koji nisu baš navučeni na frekvencije i bass. Zato je postalo i tako pogubno kada su se sve zabave zaustavile. Postalo nam je zabranjeno da idemo na naše 'igralište' i počeli smo da improviziramo. Organizirano je puno malih techno sjedeljki. Ekipice koje su vjerovale da nisu zaražene su se pomalo okupljale i slušale muziku po kućama ili stanovima. Onda su se stvari počele pomalo i stidljivo događati u baštama ispred lokala, na nekim malim otvorenim prostorima, na krovovima zgrada a naposlijetku i na velikim prostorima. Zagrebačka ekipa okupljena oko priče Futuroscope je zaista pokazala najveću odvažnost organizirajući gostovanja vrhunskih umjetnika na jezeru Jarun tokom ljeta pandemijskog. U ostalim dijelovima Balkana sve zabave su završavale u 23 sata, tako da se niti jedan organizator kojeg poznajem nije usudio raditi bilo šta.

Pokazalo se da domaći selektori zabavljaju kao i strane zvijezde

Ljeto je zaista bilo čudno. Tražio sam oaze sa muzikom i ljudima, pored svog redovnog DJ angažmana u Kulturnom centru Mesnička u Zagrebu, uspio sam da nađem oaze i u rodnoj Bosni, ali i Hercegovini. I to veoma lijepe oaze dobre muzike i domaćih selektora i producenata. Naime, 5. 09. je u sklopu interaktivne izložbe Ashchare intersection u Historijskom muzeju BiH bio upriličen performans u impozantnom ambijentu ovog sarajevskog zdanja. Cjelodnevna zabava je okupila domaću ekipu i umjetnike koji su impresionirali cca 200 posjetitelja ovog događaja. Sve je bilo kao san, a onda je u 20 sati prestalo jer tako nalažu tamošnji zakoni. Na zabavi su briljirali domaći techno freakovi Marla Fellis b2b Harido Benz. Tačno se osjetilo da sarajevskoj ekipi nedostaje klabing koji su itekako dobro izimprovizirali taj dan u muzeju. Čak ni slab razglas nije pokvario cijeli dojam. Isti vikend u Sarajevu se održala BAM konferencija, prolongirana iz aprila na septembar, fino društvo iz branše se skupilo na nekoliko gradskih lokacija, od kojih je sigurno najimpresivniji krov Hotela Marriot na kojem se nekad partijalo, ali zbog mjera sve je bilo tiho, ovaj put.

Nova moda probati se mora

Još jedna pojava je privukla moju pozornost, a to je da su se ljudi počeli izmještati na otvorene lokacije, pa se tako desilo da se skoro cijela ekipa kluba Trezor izmjestila na Bunu u Blagaju, prelijepom gradiću na samom jugu Hercegovine. Cjelodnevne zabave na otvorenom su sigurno ove ljude sačuvale u normali, jer su sa svojim programom nastavili napokon i u Sarajevu, istina sa ranim zabavama ali ljudi dolaze i nema ama baš nikakvih problema osim što se mora sve završiti u 23 sata. Opet mjere. No nije to jedini primjer - ekipa iz sarajevskog kluba Silver and Smoke je također povukla mudar potez i svoj program izmjestila u ambijent Mošćanice, poznatog izletišta na sjeveroistoku Starog grada. Na ovoj legendarnoj open air lokaciji odradili su super zabave sa domaćim nadolazećim majstorima i plesalo se, i nije bilo problema, osim da se mora završiti u 23 sata. Ekipa Decibela je zakucala sa open daily zabavama u Restoranu Bob na Trebeviću i nije bilo nikakvih problema osim da je završilo u 23 sata. A od ovih mladaca bih svakako čestitao i ekipi Grill and Chill koji su svojim tematskim zabavama opet skupili ekipu na ples. Sve u svemu nešto se dešavalo i ljudi su pod represijom našli način da ljuduju uz muziku, kako i priliči svim ljudima negativnog nalaza na Covid-19.

Sa ovim u vezi razgovarao sam sa Edibom D, koji nastoji da kroz svoj rad, angažman i trud, održi rad sarajevskog kluba Trezor i bio je voljan da prokomentariše neke od dvojbi koje su nam se nametnule u ovom ludom vremenu. Pitao sam ga kako se snašao u novonastaloj situaciji, njegov hrabri tim kolega i on?
“Pa nakon onog početnog perioda 'lockdowna', kad nikog nije bilo nigdje, početkom juna su nas oslobodili i djelovalo je da se sve vraća u normalu. Ponovo smo otvorili klub Trezor, krenuli su moji bookinzi i sve je djelovalo samo kao ružna epizoda. Međutim, sreća nije dugo trajala - nakon samo jednog vikenda uvedena su stroga pravila za rad klubova praćena nemilosrdnim postupanjem nadležnih inspekcija. Procijenio sam da je najbolje ponovo zatvoriti klub i čekati neka bolja vremena. Međutim, nisam mogao potpuno mirovati, a kako je stiglo i lijepo vrijeme počeo sam razmišljati o nekim open air opcijama. Tražio sam odgovarajuću lokaciju u Sarajevu, a istovremeno sam bio u kontaktu sa svojim drugom Đenanom, koji je vlasnik predivnog, rajskog Lazy Bara u Blagaju, te smo dogovorili da odradim neku all day long svirku dole krajem juna. Inače, unazad 5 godina tradicionalno sam imao po jedan ljetni nastup na toj lokaciji. Party je super prošao uprkos ludim vremenima, il zaključili smo da nema razloga da to ne ponovimo. Dogovorili smo i julski nastup, s tim što sam predložio da uključimo i neke lokalne DJ-eve, moje dobre drugare, pa su na julskom izdanju pored mene nastupili Mili Sefic i DJ Spago. I taj party je bio stvarno super, došla je masa ljudi i dobio sam masu pozitivnih komentara i pitanja “kad će opet” tako da smo odlučili napraviti barem još jedno, augustovsko izdanje. Plan je bio da mi se pridruži Marina Mimoza, mostarska DJ-ica i draga prijateljica. Marina je rado pristala i dogovorili smo “pozdrav ljetu party” krajem augusta. A ako vremenske prilike dozvole, možda bude i septembarsko izdanje”. (zabava se desila i bilo je brutalno op.a)

Pročitajte i ovo: Klub Trezor – sigurna destinacija za sarajevski clubbing

U potrazi za lokacijom, naletio je na strašno kvalitetne ekipe... “Onu pomenutu, odgovarajuću lokaciju u Sarajevu nisam našao iz raznoraznih razloga, ponajviše zato što je svaka bila povezana s nekim ograničenjima i rizicima na koje nisam bio spreman, tako da sma odabrao Blagaj kao bazu za ovo ljeto :)”, kaže Edib i dodaje: “Ali sam primijetio da su se mnoge mlađe ekipe organizovale (ah taj mladalački entuzijazam) i pronašle neke svoje lokacije i organizovali partije u zaista preteškim, odvratnim vremenima. Posebno bih izdvojio momke iz Aschare Design Studia i Eyelende, sa kojima sam i ranije sarađivao. Radi se o zaista divnim mladim ljudima, punim elana, koji su odradili par super partija ovo ljeto i zato im skidam kapu. Kako planiram uskoro ponovo otvoriti klub, oni će mi biti definitivno target za saradnju, jer bi bilo šteta da propadne sve ovo što su uradili tokom ovog teškog ljeta, tako da ću im ponuditi prostor kluba da nastave sa svojim djelovanjem.

Pročitajte i ovo: Street Art u Sarajevu: Aschare

Izgleda da su nas mladi spasili

Eh eto, opet dolazimo na ove mlađe ekipe koje su nekako našle načina da partijaju. Najviše su me dojmili momci iz Mostara koji su u Čapljini, na lokaciji Kod Žoge, na slivovima prelijepe rijeke Trebižat, napravili cjelodnevnu zabavu na kojoj su bukvalno rođene dvije nove zvijezde. Dvije mlade sarajevske selektorice Indie Rose i Kanita doslovno su pokidale! Magija je bila veća jer sam siguran da su ovo njihovi debitantski nastupi i ekipa je to prepoznala, sve je kulminiralo velikim vatrometom u suhoj Hercegovini uz posljednje stvari koje su pustile – Bicep “Glue” i Disclosure feat Fatoumata Diawara “Douha”, poznata i kao “Mali Mali”. Sve je bilo bez problema dok nije policija došla u 23 sata i sve ugasila... To je bio 15. septembar i zasigurno posljednji vikend ljeta, ispraćen na najspektakularniji način. Afterparty se nastavio u Počitelju, ali na privatnom posjedu gdje mjere nisu postojale.

I to nas dovodi do zaključka da je sve u vezi mjera borbe sa pandemijom veoma upitno. Postojanje virusa nije upitno, ali način na koji se mi borimo sa njim nam ne pomaže. Ne smijemo se zaraziti i zdravlje je na prvom mjestu, ali ne smijemo se ni zatvoriti u kuće jer je to što će nas otuđiti. Fizička distanca da – socijalna distanca ne!

Već prvi jesenji vikend je u gradu na Miljacki donio i jednu ilegalnu zabavu – After 23; ekipa se skupila na privatnom posjedu i partijala kao da sutra ne postoji. Tu noć je moje simpatije pokupio opet jedan mladac, dj AKSA , momak nije iz ovog vremena, a način mixanja bez slušalica u isto vrijeme i nervira i začuđuje, no to je nebitno. Aksa je rasplesao sve i svakoga, završio svoj set i otišao. Baš kao prava zvijezda, i to je bio jedan od pluseva koje bih pripisao njegovoj karizmi.

Mi smo odgovorni i budimo takvi

Eh, u nepoznatoj kući sa puno nepoznatih ljudi je došla i Covid paranoja - nas sto plus naputci iz medija - po tim naputcima svi smo dobili koronu. Ali ipak nismo. Igrom slučaja sam se testirao dan poslije zabave i moj nalaz je bio negativan, a plesalo se, znojilo se, pričalo se na uho i vikalo, grlilo se... Drago mi je bilo vidjeti neke poznate i nepoznate ljude da se samoorganiziraju u potrazi za slušanjem elektronske muzike i za druženjem.

Izazovna vremena su pred olimpijskim gradom, na koji će se način klubovi i njihovi posjetioci pokušati zabaviti u narednom periodu ostaje misterija. Najave za neke velike zabave nema, ali da će se partijati ispod radara, to hoće sigurno, jer na privatnom posjedu, negdje duboko u šumi ne postoji paranoja od ovog virusa koji nam je pokvario sve moguće planove. Čuvajte se i mislite svojom glavom. Svima nam je jasno da je fizičko zdravlje najvažnije, ali ako nas zatvore u kuće, umanjit će i našu volju za interakciju, napredak, a naša duhovna snaga koju crpimo iz dobro poznatog kick druma i fusa će nestati, postaćemo zombie rejveri u vječnoj potrazi za glasnim zvučnicima.