Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende

Puno lijepih stvari događalo se na elektroničkoj sceni, u prvoj dekadi 21.st. Od UK DJ supersile koja je, zimi rasturala britansko otočje (i ostatak svijeta), a ljeti balearsko otočje (i ostatak svijeta), preko novog techno vala, u kojem su Amerikanci predali palicu europskim DJ-ima i producentima, do bass revolucije koja je, isto krenula od Britanaca i zavukla se u plesne podije širom planete. No osim ovih globalnih trendova, na klupskom planu je prodefilirao čitav niz glazbenih diverzija i subkultura. Neke su čitav svoj životni vijek funkcionirale kao mikro-scene, a neke su, periodično, poprimale i internacionalne razmjere. Spletom okolnosti, tajmingu i lokaciji, takve su epizode završavale uspješno i manje uspješno, a jedna od uspješnijih je ona koja se događala, gotovo paralelno s događajima iz prve rečenice i to na relaciji Münchena i Grenoblea. Na ovoj je liniji nastao specifični frankofonsko-bavarski dekadentni electro revival, poznatiji i kao electroclash koji je okupio čudonvato društvo rehabilitiranih EBM, electro ili synth pop izvođača iz 80-ih, house producenata i techno DJ-a (kakav je bio DJ Hell na minhenskoj strani), ali i nekih koji su se isprofilirali upravo kroz ovaj revival i postali njegovi stjegonoše. Takav je i Michel Amato, poznatiji kao The Hacker, jedan od spritus-movensa electroclasha, čija je baza bio Grenoble, grad smješten u podnožju francuskih Alpa...

Za razliku od Pariza, Lyona ili Nice, gradova koji su imali jaku kulturološku vezu s modernom glazbom i pop-kulturom još od kraja 2.svj.rata, Grenoble je bio i ostao najpoznatiji po svojim skijalištima i zimskim resortima, a upravo je ondje odrastao Michel Amato. Talijansko prezime nije slučajno. Otac mu je Sicilijanac. Amato je, u srednjoj školi, bio ''onaj čudni klinac'', darker koji je slušao njemačke NDW bendove, EBM i industrial pa mu, s tom spoznajom, doista treba odati priznanje na dosljednosti, budući da danas, na pragu 50. godine, čvrsto stoji iza svoje glazbene orijentacije. No krenimo ispočetka. Amato je jedan od onih samoukih glazbenika koji su učili svirati slušajući glazbu, što je i pomalo nevjerojatno, kad uzmemo u obzir da je dobar dio karijere nastupao isključivo kao live-act. DJ je postao u hodu, a prvi Korg sintisajzer nabavio je '89., sa 17 godina. Četiri godine kasnije nastaje njegov prvi autorski projekt, u tandemu s Benoitom Bollinijem: Experimental Fear ili XMF. Iako su obojica imali sličan glazbeni ukus, krenuli su producirati gabba-hardcore stvari. Ideja je bila iskoristiti trenutni trend i objaviti nekoliko ploča kako bi se zaradilo nešto novaca za daljnje projekte. 1995. su objavili dvije ploče i nisu se baš proslavili pa je projekt ugašen...

Iste godine nastaje The Hacker, a inspiracija za ime došla je od jednog naslova s prvog albuma Jeffa Millsa, ''Waveform Transmission Vol. 1'' iz 1992., čiji je Amato, u međuvremenu, postao veliki fan (kao i čitavog Detroit techno pokreta). Interface, shop u kojem je Amato svakodnevno preslušavao ploče i jedini takav u Grenobleu, odlučio je pokrenuti vlastito izdavaštvo – Interface: Grenoble Underground Network. Prvo izdanje, 1996., ''Phunky Data EP'' potpisao je The Hacker. Glazbeno još u Detroit fazi, Amato '98. ulazi u poslovnu suradnju s još dvoje ambicioznih producenata iz Grenoblea: Olivierom Raymondom i Stephaneom Deschezeauxom koji su djelovali pod imenom Oxia. Ovaj trio pokreće (danas kultnu) etiketu GoodLife, čiji je naziv još jedna referenca na Detroit i hit ploču Kevina Saundersona (Inner City). Prva ploča, The Hacker ''Girls On Film'' je, pak, Amatov hommage Duran Duranu, prvom bendu kojeg je slušao kao dijete...

Otprilike u isto vrijeme kad se pokreće GoodLife, uspostavlja se i linija suradnje s Münchenom i kućom International Deejay Gigolos DJ Hella. Amato povezuje Hella s mnogim francuskim glazbenicima Gigolo profila, kao što su David Carretta, Terence Fixmer, Kiko ili Vitalic, ali odlučuje se i sam okušati u privlačnoj Hellovoj estetici. Za tu priliku Amato počinje raditi s Caroline Hervé koja je, dotad, uživala reputaciju najpoznatije techno zvijezde u Grenobleu, s više desetaka međunarodnih DJ nastupa pod imenom Miss Kittin. No, u projektu s Amatom, Caroline će debitirati kao pjevačica, a eksperiment će okruniti ''Champagne EP'', objavljen na Gigolu u srpnju '98., ujedno i najpoznatija ploča Miss Kittin & The Hackera, na kojoj se nalazi i nezaboravni ''Frank Sinatra''. Upravo će ta stvar postati jedan od simbola čitavog electroclash trenda, a Amata i Caroline vinuti u zvijezde. Sve njihove stvari, snimljene od '97. do '01. našle su se i na njihovom prvom album ''First Album'' iz 2001., nakon kojeg dolazi do prekida suradnje. Amatu, koji je, u međuvremenu, objavio i samostalni album ''Mélodies En Sous-Sol'' na GoodLifeu, ostvaruju se dječački snovi da remiksira Marca Almonda i Nitzer Ebb, a Caroline s Felixom Da Housecatom snima još dva velika hita, "Silver Screen Shower Scene" i "Madame Hollywood''. Amato i Caroline povezat će se, ponovno, tek 2008., na zalazu electroclasha i snimiti još jedan album, ''Two''...

Godinama se, po raznim web portalima, provlačila ideja kako Amatu pripadaju i glavne zasluge za povratak Maurizija Damija (Alexandera Robotnicka) na electro scenu. No to baš i nije sasvim točno. Dami se, inače smatra začetnikom italo disco zvuka, ali se, od sredine 80-ih do 2003. etno glazbom i, uglavnom, boravio izvan Europe. Miss Kittin je, nakon razlaza s Amatom i uspjeha s Felixom Da Housecatom, 2002. objavila miks ''Radio Caroline vol.1'', a četvrta stvar na miksu bila je Damijeva ''Dance Boy Dance'' iz 1983. Među Amatovim najbližim suradnicima, u to je vrijeme bio i Christophe Dallaca aka Kiko, s kojim je upravo pripremao novi singl na GoodLifeu, ali i prva izdanja za Kikov novi label Hot Banana. Uglavnom, informacija da se Dami vratio na scenu kao Alexander Robotnick došla je od Miss Kittin, a Amato i Kiko su se dodatno oduševili kad su čuli da sve pjesme pjeva osobno, na francuskom jeziku (osim ''Dance Boy Dance''). Robotnickov povratnički EP ''Les Grands Voyages De L'Amour'' , objavio je njemački Riot Music još '99. Na Hot Banani je objavljen 2003., uz produkciju i remikseve koje su potpisali Kiko i The Hacker.

U drugoj polovici '00-ih, electroclash fama se ispuhala. DJ Hell je počeo puštati tech-house, brojni glazbeni projekti su se raspustili ili pregrupirali, a ugasile su se i neke reprezentativne etikete. No sve to nije pokolebalo Michela Amata koji živi taj sound još od srednje škole. A živi ga i danas. Od 2016. objavljuje glazbu i pod vlastitim imenom, a posljednje zapaženije izdanje, kao The Hacker, bilježi 2019. s albumom, na kojem mu se priključio David Carretta i mlade snage: Francuz Laurent Paranthoën (Commuter) i Australac Josh Peters (Jostronamer) . Zanimljivo da taj album nosi naslov ''Željava'', kako se zvala nekadašnja baza JNA u BiH, u kojoj se navodno razvijao i tajni jugoslovenski svemirski program...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' pročitajte OVDJE.