Music Tip by CET

Nastavak prvog dijela priče o 90s revivalu...

Činjenica je da Hrvatska nikada nije masvonije prihvatila d'n'b i bass zvuk. I oni, u ovom revival valu, doživljavaju comeback, kroz reinterpretaciju korijenskog zvuka žanra. Možda će nam ovaj, novi val donijeti i pojavu nekog novog hrvatskog crewa, kao što je, svojedobno bio CFSN koji će raditi na popularizaciji bass zvuka kod mlađih generacija. Niže je jedan friški EP američkog producenta ASC, koji vam je možda poznat kroz techno, drone i eksperimetalniju eletroniku, a na kojem nudi svoju reinterpretaciju liquid drum'n'bassa...

Zanimljivom ''technoidnom'' reinterpretacijom drum'n'bassa iz 90-ih, bavi se i australski producent Pugilist...

Revival nije nužno izražen kroz retro elemente u samoj produkciji. I samo ubrzanje tempa DJ setova, odnosno ubrzavanje originalnih stvari daje taj ravey retro feel, što je dosta izraženo u technu koji odlazi i na 140+ BPM-a, ali i dijelu house/tech-house zvuka, kao npr. u ovom nedavnom setu Florista, Amerikanca sa berlinskom adresom...

D.Dan je idealan primjer techno zvijezde u usponu koji je duh rave scene svog Seattlea donio u Berlin. Svojim trippy-ravey zvukom sa izletima u breakbeat, vješto je smjestio rave revival u hladnu berlinsku estetiku. Riječ o vrlo talentiranom momku specifičnog zvuka kojem predviđam svijetlu budućnost kad se klubovi napokon otvore...

No, u cijeloj priči oko retro revivala ne smijem zapostaviti niti povratak 80-tih. Italo, EBM, new beat, synth, electro i rani house, ponovno su se vratili kroz labelove kao npr. Permanent Vacation, ali tu se ipak radi o tzv. umjerenim posezanjem u retro revival, sa znatno nižim BPM-ima. I selektori su bitan dio ovog vida povratka glazbe starijeg datuma. Poslušajte set Cursesa koji vrlo kreativno spaja staro i novo, a u setu ćete čuti i stvar iz 1987. ex-YU pionira elektronike, slovenskog benda Borghesia.

U tehničkom pogledu, upotreba analognih mašina, na kojima je nastajala glazba tog vremena, povratak ranim glazbenim kompjuterskim programamima, samplerima i sekvencerima, bitan su segment glazbenog revivala... To podrazumijeva generalnu simplifikaciju procesa nastanka glazbe i unošenje human toucha, uz minimalne intervencije na zvukovima koji izlaze iz mašina. Cijelu priču prate i modni trendovi... Nisam modni ekspert, ali čini mi se da je modna industrija nanjušila trend 90-ih još u samom nastanku, na malim scenama diljem svijeta i unijela ga u modu velikih modnih brandova....

Osvrnut ću se i na mainstream dio elektroničke scene koji nije ostao ravnodušan prema trendovima proizašlima iz undergrounda. Početkom prošle godine, ultimativna EDM zvijezda Calvin Harris, objavio je svoj novi projekt Love Generator i singl ''Hypnagogic'' koja je miljama od njegovog trademark zvuka i zvuči kao da je izašla iz zlatne faze engleskog breakbeat-piano-rave-powerhousea. I Bonobo je uskučio u vlak revivala ranog engleskog breakbeata sa singlom ''Heartbeat''.

Ali ono što je, možda i najviše, bilo vidljivo su brojni ''biznis techno'' remiksevi ultimativnih rave klasika 90-ih. ''Age Of Love'', ''House Of House'' ili ''Dreams'', samo su neki od klasika iz obavezne lektire svakog mladog ravera koji su pali pod nož mainstream techno tretmana, bez nekog pravog facelifta,iskorišteni za ad hoc
promociju producenta-remiksera s potpisom u zagradi...

Je li sve ovo skupa kriza klupske glazbe, povratak originalnim vrijednostima ili bumerang futurizma? Kad je dubstep u kombinaciji sa minimalom napravio pravu revoluciju u zvuku elektronike, post-rave i slični žanrovi koji su dotad dominirali, počeli su, polovicom 00-ih, nestajati. Glazba je postala rafiniranija, sporija, minimalnija sa većim fokusom na zvuk i dizajn zvuka. Nekako sam mislio sam da ćemo, nakon te revolucije, možda doći i do neke spacey futuristične revolucije u klupskoj glazbi i da dominatna sila i pogon više neće biti kickdrum i bass, nego ćemo dobiti neku novu verziju uživanja u cjelovitom zvuku i svim njegovim mikro-detaljima koji dolaze do izražaja u ritmički ogoljenom okruženju. Ova revolucija se zaista događa, ali ona nije u klubovima. Ona je na Bandcampu, na festivalima eksperimentalne glazbe i u zvučnicima slušatelja i glazbenika koji traže taj next level u evoluciji zvuka. Prije nekoliko godina sam pročitao članak o budućnosti droga i tzv. programabilnim drogama - neurostimulatorima koji će konzumenta odvesti na putovanje uz mogućnost preprogramiranja. Mogućnosti programabilnih droga su nezamislive (!!!). Zašto ovo spominjem? Kao sto je LSD napravio prvu veliku revoluciju u glazbi, tako je i MDMA napravio drugu, a zadnju je napravio ketamin. Poznata je izjava Davida Bowiea o tome da će se sljedeća velika revolucija u glazbi dogoditi pojavom nove droge. Ketamin je pratio jednu novu estetiku koja je inspirirala brojne promjene i mutacije u glazbi. Možda je na tom tragu i sam Elon Musk i njegov Neuralink, koncept koji nije pretjerano dalek od ideje programabilnih droga. A možda nas očekuje i budućnost koja će biti ogoljena od socijalnog karaktera klupske kulture i koja će pospremiti klubove u povijest. Za neke je ovo vrlo distopijska budućnost u kojoj se ne žele vidjeti, ali ne zaboravimo da mladi i tehnologija generiraju nove trendove. Uostalom, futurističke ideje bile su pogon za nastanak elektroničke glazbe...

Trenutno svjedočimo kako mladi njeguju jedan totalno suprotan trend. Je li to refleks populizma i konzumerizma, čije mane počinju shvaćati i oni koji su svaki dan oko njih, u svijetu u kojem moraju živjeti? Vikendom prolaze kroz portal u neki ljepši svijet koji, na neki način, vraća i onu originalnu, romantičnu ideju rave kulture. U zapadnim zemljama, mladi okreću leđa modernom kapitalizmu i konzumerizmu, što kod nas, kao zemlji koja je kasno prihvatila kapitalizam, možda još nije toliko očito. No nemojte se zavarati prividom društvenih mreža, sve je više tihih buntovnika u svijetu koji ga žele izraziti u real worldu. Možda je fenomen glazbenih revivala samo pronalaženje uzbuđenja u zastarjelim formama. Moderna elektronika je zapela u repetitivnom kalupu koji počinje zvučati isprazno, dok progresivne forme elektronike ne dobivaju prostora ili su jednostavno prenapredne za prosječnog slušatelja koji traži nešto više i uzbudljivije od festivalske elektronike. Možda je ovo samo još jedan dio cikličkog ponavljanja i reinterpretacije klupske glazbe, jer i 90e su, kroz house, vraćale disco i funk, u futurističko-minimalističkoj formi tog doba. Možda je današnji retro revival pokušaj bijega od čudovišta elektroničke glazbe kojeg je stvorila moderna glazbena industrija. Možda je to traženje inspiracije za novu renesansu elektronike u kreativnoj povijesti, od originatora i istinskih glazbenika koji su zamislili neku svjetliju budućnost od ove u kojoj danas živimo. U kojem će smjeru ovaj trend odvesti elekroničku glazbu, ostaje nam da vidimo, kad svi skupa izađemo iz ovog prislinog, virtualnog, klupskog zatvora...