Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende

Dosad smo, kroz više priča, iz raznih serijala Kronika plesnog podija, utvrdili kako su Britanci bili neprikosnoveni vladari globalne DJ scene, tamo negdje od sredine 90-ih pa do prvih godina novog milenija. Njihov teren, tad se doimao nepokolebljivo i čvrstom utemeljen se na jakim, gradskim klupskim scenama, u Londonu i ostalim velikim gradovima u UK-u te na mega-festivalima na raznim lokacijama britanskog otočja, ali i na masovnim ljetnim migracijama na Ibizu. Carl Cox, Sasha, John Digweed, Paul Oakenfold, Nick Warren ili Danny Howells, samo su neka od zvjezdanih imena koja su, tih godina, bili na listi omiljenih DJ-a među milijunima fanova elektroničke glazbe diljem svijeta. Dok su neki od njih uspjeli zadržati svoje zvjezdane statuse sve do današnjih dana, za ovu su nam rubriku ipak zanimljiviji oni, čije su karijere, s godinama, otišle u nekim drugim smjerovima ili postale manje intenzivnije pa ih pamtimo, ponajviše i upravo po ovom zlatnom periodu za UK DJ scenu. Među njima je i naš bivši kolega, nekadašnji glavni urednik britanskog Mixmaga, Dave Seaman...

Za početak, svi oni koji su, u ovom istom periodu, pratili i nogomet i elektroničku glazbu, odmah će se sjetiti kako je naš Dave Seaman imao svog imenjaka i prezimenjaka u golmanu Arsenala i engleske nogometne reprezentacije. Doduše, ovaj se potpisivao kao David Seaman, ali sigurno su i njega u svlačionici zvali Dave. I baš je najuspješnije godine u svojoj nogometnoj karijeri, proživljavao kao i naš Dave u svojoj DJ karijeri. Obojica dolaze iz Yorkshirea, doduše slavni vratar je iz južnog dijela, dok je Dave odrastao u Garthfordu, u predgrađu Leedsa. No njegova glazbena, izdavačka i novinarska karijera nisu pretjerano vezane uz Leeds koji je, 80-ih godina, bio dominantno darkerski grad, a kad ga je preplavio rave pokret, Dave se već nalazio u Londonu. No karika koja nedostaje između njegovih srednješkolskih dana u Leedsu i glazbenih početaka u Londonu, za Davea je bio upravo Mixmag koji je, 1987., u jednom od svojih natječaja za DJ mikseve, kao nagradu pobjedniku nudio putovanje u NYC, na poznati New Music Seminar. Nagradu je odnio Seaman, a izvještaj s putovanja donio mu je i prvi posao u Mixmagu. Godinu dana nakon prvog članka, Seaman je postao urednik u tom istom Mixmagu...

Seamana ponajviše pamtimo kroz njegove mikseve za Global Underground i Renaissance, no on je i u produkcijske vode ušao vrlo rano, čak i prije nekih poznatijih perjanica UK house zvuka (termina iza kojeg isto stoji Seaman, ali o tome nešto niže u tekstu). Brothers In Rhythm je bio jedan od prvih britanskih house projektaka, a članovi su bili Dave Seaman i Steve Anderson. Seaman i Anderson su počeli eksperminentirati s produkcijom još 1988., a prvu ploču, ''Peace & Harmony'' objavili su 1990. za britanski podružnicu američke etikete 4th & Broadway. Na istoj etiketi, '91. je objavljen i njihov prvi hit, ''Such A Good Feeling'' kojeg, iz sadašnje perspektive, možemo promatrati i kao preteču melodičnog UK progressive housea. Brothers In Rhythm je ostao aktivan sve do kraja 90-ih, iako je, kroz godine, postao poznatiji po produkciji za poznata mainstream imena, poput U2, New Ordera, Davida Bowiea, Kylie Minogue, Take That, Pet Shop Boyse i dr.

Seaman je, svakako kroz Brothers In Rhythm, izrazio svoj afinitet prema melodičnom houseu i, među prvima, prepoznao i javno objavio (u Mixmagu, 1992.) kako će, upravo takav sound predstavljati drugi val house glazbe i kako će njime dominirati Englezi. Opisao ga je kao ''žestokim, melodičnim, čvrstim, meditativnim, uplifting i trancey kombinaciju svih dotadašnjih plesnih pravaca – od američkog housea, Italo-housea i njemačkog techna''. UK progressive house ugođajem je i tempom raskrstio s čikaškim acid houseom, a iako se termin 'progressive' povezivao i s najranijim fazama techna u Detroitu, na UK sceni se pojavio u kontekstu progresivnijeg ili naprednijeg housea od onog koji je dotad dolazio iz SAD-a. Seaman je, u svojoj tadašnjoj analizi, otišao toliko daleko da je povukao i paralelu s progresivnim rockom iz 70-ih, u kojem je dodirne točke s bendovima kao što su Jethro Tull, Emerson Lake & Palmer ili Rush, ponovno pronašao pronašao u melodičnosti. Iste godine kad je, ovako detaljno, izanalizirao drugi val housea u UK, Seaman je osnovao svoju prvu izdavačku kuću, Stress, na kojoj ga je i promovirao. Stress je, između ostalih, '93. objavio prvu ploču, kasnije proslavljenog Bedrocka (John Digweed & Nick Muir), ''For What You Dream Of'' koji se našao i na kultnom soundtracku ''Trainspottinga''. Logično, kao teoretičar i jedan od prvih izdavača UK progressive housea, Seaman se, ubrzo, našao u epicentru ove scene koja je, u drugoj polovici 90-ih, eruptirala u sve krajeve svijeta. Bio je i neizostavan dio line upa najpoznatijih britanskih festivala, kao što su Creamfields ili Glastonbury. Simptomatično, tih godina, početak svog djelovanja bilježe i dvije najpoznatije progressive institucije – Renaissance i Global Underground. Obje etikete postale su interkontinentalno poznate po svojim miks serijalima, u kojima je Seaman odigrao značajnu ulogu. U najpoznatijem GU serijalu, Seaman potpisuje 012: Buenos Aires, 016: Cape Town, 022: Melbourne i 039: Lithuania, dok među brojnim miksevima za Renaissance, možemo izdvojiti ''Desire'' i ''Awakening''.

Seaman se, početkom novog milenija, priključio tzv. breaks diverziji, na progressive house sceni, o kojoj je bilo riječi i u epizodi o Adamu Freelandu. Osnovao je novu etiketu, Audio Therapy, a na prvom izdanju, 2001., predstavio australski bend Infusion. U Audio Therapy fonoteci su se, tijekom dekade djelovanja, našli i Timo Mass, Robert Babicz, Pig & Dan, Özgür Can, Presslaboys i dr. Dave Seaman ostao je aktivan kao izdavač i nakon gašenja Stressa i Therapyja, pokrenuvši 2013. Selador Recordings sa Steveom Parryjem, a čini se kako je, za razliku od dana ponosa i slave, kad je bio fokusiran na DJ-ing, tek posljednjih godina vratio strast za autorskim radom. Tome u prilog ide i njegov najnoviji projekt, 3D, s još dvije legende UK scene – Darrenom Emersonom i Dannyjem Howellsom. Ako smo Seamana možda pomalo i zaboravili, nakon pandemije mu se smiješi od-zaboravljenje...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' pročitajte OVDJE.