Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende
Claude Young (II.dio)
Onima koji nisu nikad čuli za njega, ime i prezime ovog lika moglo bi zvučati kao da je posrijedi bivši frontman kakvog osrednjeg 'new romantics' benda, čija je samostalna karijera propala nakon prvog singla. Kad uzmemo u obzir da su ga u, gotovo svakoj vijesti u posljednjih 20-ak godina, predstavljali kao najpotcijenjenijeg techno pionira, ne gine mu tekst u našem serijalu 'Zaboravljenih legendi'. A Claude Young uistinu jest techno pionir, k tome i Afroamerikanac iz Detroita , vršnjak svih onih legendi iz tog sumornog grada poput Atkinsa, Maya, Banksa, Hooda ili Millsa...
Claudeova priča ne razlikuje se previše od priča svih tih ostalih likova zbog kojih je Detroit danas globalno etablirano ishodište techno glazbe. Kretao se u sličnim krugovima, slušao sličnu glazbu i družio s istim ljudima. Doduše, ne sa slavnom trojkom iz predgrađa, nego s prijateljem iz djetinjstva i susjedom kojem je pomogao u kreiranju njegovog radijskog alter ega The Wizard. Riječ je, naravno o Jeffu Millsu. Zapravo, možemo reći da su prvi glazbeni koraci Claudea Younga usko vezani uz Millsove radijske emisije na gradskim postajama WDRQ i WJLB . Young se, tijekom 80-ih, našao u ulozi Millsovog asistenta, istodobno upoznavajući glazbu koja je osvajala njegovu generaciju, ali i razvijajući sklonost prema vještini koju je, tih godina, njegovao manji broj ''novih'' DJ-a u gradu – turntablism . Nijedna od dviju glavnih techno struja u Detroitu – ona koju su predvodili Mike Banks, Robert Hood i Claudeov frend Jeff, odnosno ona u kojoj je dominirala trojka iz Bellevillea; nije pretjerano marila za turntablism koji je, ponajprije bio percipiran kao njujorška spika. Banks, Hood i Mills svom su pokretu dali i dimenziju političkog aktivizma , iz kojeg je '89. nastao i Underground Resistance, a Atkins, May i Saunderson bili su od početka više fokusirani na produkciju glazbe , a manje na DJ-ing. U takvom ozračju, Young je, krajem 80-ih, na neki način ispao iz igre i prije no što je ona počela. Pomalo je irončino da je, nakon odlaska Millsa i Hooda iz UR-a i njihove selidbe u NYC, Young koji je bio ''najnjujorškiji'' DJ u Detroitu, ostao u gradu i postao član druge generacije Banksovog kolektiva , uz imena kao što su DJ Rolando, Suburban Knight ili Drexiya...
No, unatoč tome što je slovio kao jedini turntablist među techno DJ-ima, Young se počeo razvijati i kao producent i to puno prije no što je postao dio UR tima. Manje je poznat podatak da prvo izdanje Hardwaxa, kasnije proslavljene etikete Roberta Hooda, 1991. potpisuje upravo Claude Young i to u tandemu s Hoodom, pod imenom Missing Channel. Istovremeno se našao u još jednom projektu, skupa s još jednom zaboravljenom legendom iz Detroita, Kelli Hand, s kojom je, kao Rhythm Formation, objavio prvu ploču za Acacia Records , prvi label iz Detroita koji se nije orijentirao prema technu, nego prema house zvuku. Znakovito je to, što upravo nakon odlaska njegovog ''mentora'' Jeffa Millsa, počinje njegov uspon u gradskim glazbenim krugovima. U prvoj polovici 90-ih, baš kao i većina tadašnjih faca u Detroitu, Young objavljuje raznovrsne ploče pod različitim pseudonimima. Primjerice, kao Brother From Another Planet, 1992. potpisuje prvu ploču za 7th City, prvi label Daniela Bella , a kao Low Key izdaje deep house za Serious Grooves, još jednu etiketu koja je, među prvima napravila odmak od klasičnog Detroit techno zvuka. Serious Grooves osnovala su braća Antonio i Santonio Echols, inače bliski prijatelji Kevina Saundersona. Santonio i Saunderson su, još krajem 80-ih, imali zajednički projekt Reese & Santonio koji je i definirao sound napoznatijeg Saundersonovog projekta Inner City. Claude Young već 1992. pokreće svoje prve etikete, DOW Records i Utensil, skupa s Davidom Whitesideom i Terrenceom Dixonom . U početku objavljuje pod imenima Project 625 i The Dub Street Posse, no '93. se napokon odlučuje pojaviti i pod vlastitim imenom. Treća ploča na DOW-u nosi naslov ''The 4 Play EP'', a potpisuju ju Claude Young i Terrence Parker.
Značajniju pažnju svjetske techno zajednice pa i tadašnjih specijaliziranih medija, Claude Young dobiva tek 1996., nakon objave njegove miksane kompilacije za serijal ''DJ-Kicks'', u izdanju berlinske etikete Studio !K7 . Youngov miks bio je tek treći koji je izašao u ovoj, danas kultnoj seriji kompilacija, a iako su, prije njega, ''DJ-Kicks'' objavili C.J.Bolland i Carl Craig, smatra se kako upravo Youngov miks proslavio ovaj serijal. U to vrijeme, Younga su etiketirali kao ''novu DJ zvijezdu iz Detroita'' , ''vodeće ime nove generacije iz kolijevke techna'' i sl., a njegov DJ-Kicks i danas se smatra jednim od najboljih iz čitave serije koju je Mixmag, svojedobno, proglasio za ''najznačajniji DJ miks serijal svih vremena'' . U to vrijeme, formalno još uvijek član Underground Resistancea, Young se, nakon izlaska ''DJ-Kicksa'' potpuno udaljio od kolektiva, iako je upitno u kojoj mu je mjeri bio blizak i prije toga. Naime, do '96. je već imao respektabilnu diskografiju, ali ipak nijedno izdanje za UR. Odlazak iz UR kolektiva i brojni bukinzi po Europi krajem 90-ih, naizgled su opravdavali status nove detroitske zvijezde koji je Younga pratio još neko vrijeme. No, ipak, nije baš tako završilo...
Iako se za prvi autorski album Claudea Younga, ''Soft Thru'' iz '97., danas često može pročitati kako je riječ o jednom od najboljih Detroit techno albuma uopće , te su pohvale ipak došle sa zadrškom, budući da je album bio objavljen za, manje poznatu belgijsku etiketu Elypsia i nije odmah bio zapažen. Isto vrijedi i za većinu Youngovih singlova iz ovog perioda, u kojem su mu najuspješnije ploče bile one objavljene na nizozemskom Djax-Up-Beatsu, na kojem je, 2000., objavio i svoj drugi album, ''Patterns The Album'' . Nažalost, u novom mileniju je stara slava ''DJ-Kicksa'' ipak počela blijediti, a s njom i status Claudea Younga kao nove techno zvijezde. Doduše, Young ni u jednom trenutku nije posve nestao, ali izostanak nekog novog materijala pa čak i latentna zastarjelost u zvuku odvele su ga u izmaglicu polu-anonimnosti. Posljednja značajnija godina u njegovoj karijeri je 2013., kad objavljuje ambijentalni album ''Celestial Bodies'' za japanski Fountain Music. Iste je godine pokrenuo i live projekt Different World s japanskim producentom Takasijem Nakajimom . U lipnju prošle godine se, nakon dužeg vremena, Claude Young pojavio kao gost serijala DJ Tips & Tricks, na YouTube kanalu web-shopa Reverb.com - prava ekskluziva, jer ipak je riječ o originalnom techno turntablist DJ-u.
Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' o Tonyju De Vitu pročitajte OVDJE.