Ketamin - mala enciklopedija moćnog halucinogena

Ketamin je disocijativni anestetik čiji efekti sežu unutar dva sektora podjele kontroliranih supstanci - u halucinogene i sedative. Svoju rastuću popularnost prije svega duguje psihonautskoj zajednici koja ga je brzinski prigrlila s obzirom na njegove halucinogene efekte, a i poznate osobe su je u kombinaciji (tzv. 'CK' odnosno 'Calvin Klein') s kokainom opjevale u brojnim pop skladbama.

Zlatni standard disocijacije za znanstvene studije

No, prvo osnove. Ketamin je sintetiziran na saveznom Sveučilištu Wayne, a tvorac iz te 1962. je Calvin L. Stevens. Po nekim svjedočanstvima ketamin je otkriven slučajno, i to kada je ovaj farmaceutski konzultant provodio eksperimente na određenim spojevima. Eksperimenti nad životinjama učinili su ga dovoljno potencijalno korisnim da ga je već dvije godine kasnije uveo u zatvorski sustav, radi testiranja na ljudskim subjektima. Bio je relativno kratkog trajanja, ne pretjerano toksičan, a ono najbitnije bio je društveni element. Naime, za razliku od kontroverznog PCP-a predoziranje nije uzrokovalo potpuno ludilo popraćeno nasilnim epizodama, već upravo suprotno - subjekt je padao u disocijativno stanje. I dok se kanabis zabranjivao kao 'tvar nalik kokainu i heroinu, bez ikakvih zdravstvenih benefita', ketamin je 1970. odobren od strane FDA kao 'pomagalo' tijekom teških dana Vijetnamskog rata. Naravno, frekventnost uporabe u vojsci, jednoj od socioekonomski najšarolikijih društvenih struktura, automatski ga je preko noći ubacilo i u pop kulturu. Koja je u tim trenucima proživljavala treću godinu vala Ljeta Ljubavi, popraćenog salvama Hipija i Djece cvijeća, koji su jedva dočekali nešto posve novo u okvirima vlastite kontrakulture. Rekreacijska uporaba je naširoko zabilježena iako mnogi štovatelji psihoaktivnih supstanci u kontekstu vremena nisu željeli koristiti sintetiku. 'The Fabulous Furry Freak Brothers' je kultni strip koji je prvi popularizirao uporabu ketamina u društvenim okvirima. Dvije knjige su pred kraj sedamdesetih aktualizirale pitanje. Riječ je o izdanju 'The Scientist', knjizi legendarnog psihonauta Johna Lillyja, te 'Journeys into the Bright World' dvojca Moore-Alltounian. Tada je u fokusu bila očaranost K-Hole dozom i sve reperkusije vezane uz tu ultimativnu psihodeličnu disocijaciju. Kraj osamdesetih oblikuje Rave era, a Britanija postaje pionirski poligon za uživatelje ketamina. Stoga ne čudi da je London i dan danas prijestolnica njegove uporabe. Znanstvenici su i dalje zbunjeni fenomenom partijanerske (zlo)uporabe. Naime, anestetičko djelovanje i vrlo tanka granica do psihodelično-disocijativne K-Hole doze čine ga prilično nepouzdanim narkotikom, naročito kada je dio 'kombo' prakse pri kojoj mu se djelovanje linearno mijenja. Zanimljivo, omiljena anglosaksonska droga najaktualnija je u bivšim područjima Commonwealtha pa je Indija odgovorna za više od 90% današnje proizvodnje, a iza Londona se po učestalosti uporabe dominantno smjestio Hong Kong.

Posebnom je čini i kontekst uporabe u društvenim okvirima - konzumiraju je i najniži staleži (zbog relativno niske cijene najmanje doze), a još je popularnija u najvišim staležima, naročito na After zabavama i u kombinaciji s kokainom. Danas je predmet korištenja i kod alkoholičara, ovisnika o opioidima (normira potentnost droge), ljubiteljima benzosa i barbiturata, te u kombinaciji s dizalicama tlaka (radi ravnoteže) poput stimulansa, SNRI antidepresiva i MAOI inhibitora. Iako mediji potenciraju veliki broj smrti od izloženosti ketaminu, to u stvarnosti zapravo i nije slučaj, što ne znači da nije riječ o potencijalno vrlo opasnoj supstanci. U razdoblju od osam godina promatranja (2005.-2013.), zabilježen je broj od 90 smrtnih slučajeva - češće od izloženosti vanjskim faktorima (fatalne prometne nesreće, udarci vozila, padovi) zbog ketaminskog efekta, nego od predoziranja samom supstancom. Karakteristike podražaja također su interesantne. Ako uzimate manje količine, recimo jednu tanju liniju bilo kojim načinom unosa - vrlo brzo ćete se naći u stanju nalik transu, snovitom ljepljivom efektu u kojem vam je tijelo na riječima teško opisiv način disocirano od uma. Imate dojam kao da upravljanje udovima obavljate uz svojevrsnu odgodu, sekundu dvije tri nakon što vam je um tako što naredio poput upravljanja robotom. Refleksi se ne gube ali zadržavaju taj osjećaj odgode koji može potrajati i duže vrijeme, ovisno o tome u kojoj ga mjeri održavate drugim narkoticima poput alkohola ili pojačavate novim dozama. Na trenutke ste odsutni, na trenutke iznimno racionalni, bolove i neugode ne osjećate pa ste zapravo lagano sedatirani. Krvni tlak vam se polako podiže, ugodno ste opušteni i mjesto u kojem se nalazite na trenutke izgleda poput nekog filma kojeg promatrate iz topline vlastitog doma. Ili, bolje rečeno, uma. Sami mehanizmi djelovanja još nisu otkriveni, što zbog kompleksnosti, što zbog nepostojanja znanstvenih studija. Supstanca nije pretjerano adiktivna, no u slučajevima ovisnosti subjekti prolaze kroz stresna, anksiozna i bolna stanja no bez po život opasnog skidanja. Kako sam u više navrata spomenuo i termin 'K-Hole', red je da ga malo detaljnije opišem.

K-Hole kao 'mokri san' svakog psihonauta

U manjim dozama ketamin je tipična disocijativna party droga koja u snovitom stanju i uz disocijaciju udova konzumenta čini prepuštenijim glazbenim ritmovima. No psihonauti su relativno brzo otkrili njegove halucinogene efekte koji ga čine praktički unikatnim. Doza prilično ovisna o težini konzumenta vrlo je varljive prirode. Ako ste pili alkohol ili tijelo načeli drugim sedativima, doza je još niža. A kada kročite u K-Hole, ulazite u unikatno stanje koje je značajno drugačije od bilo kojeg drugog halucinogena, psihodelika ili disocijativa. Tijelo vam vrlo skoro postaje kao medij kojim upravlja vaša duša/um, te u tipičnom OBE-u (izvantjelesno iskustvo) ulazite u stanje nalik vakuumu, lišeno vlastite osobnosti, realnih okvira, referentnih točki - sve dok su vaša osjetila i podražaji u ulozi pozadinske jeke. Stručnjaci tvrde da je to stanje nešto najbliže završnom stadiju shizofrenije, no bez popratnih halucinacija i deluzija. Vrijeme i prostor ne postoje, plutate kao da ste u izolacijskoj komori, lovi vas katatonija, a paniku i paranoju nerijetko zamjenjuje stanje sveopće euforije. Legendarni psihijatar Timothy Leary tvrdi kako je to stanje nešto najbliže transcendentalnoj meditaciji i osmoj završnoj fazi svijesti. Kao i kod svakog sličnog stanja, dobit ćete izrazito različite subjektivne opise stanja - od nevjerojatne prepuštenosti i uživanja nalik duševnom godišnjem odmoru, do strave i užasa u viru neočekivane odsutnosti. Glavni faktori utjecaja često budu kombinacije narkotika ili konzumacija alkohola, za što ketamin nema pretjerano jaku rezistentnost već navedene supstance samo pojačavaju njegovo djelovanje uz druge neočekivane efekte. Ketamin je svoj elitni renome dobio i zbog jednog znanstveno nepotkrijepljenog sindroma, tzv. 'grupnih halucinacija' - koje su zabilježene u stotinama slučajeva grupne konzumacije anestetika. Isto tako nema ni popratnih nuspojava poput mamurluka i neispavanosti, upravo suprotno. Samim time se namjerno koristi kao posljednja droga jednog izlaska, pošto poput GHB-a ima sedacijski učinak.

Nemoguće se i naviknuti na njegove popratne efekte, a ni tolerancija nije približna ostalim kontroliranim supstancama pa korisnici ne moraju progresivno povećavati doze. Psihoza se javlja tek nakon ulaska u stanje ovisnosti o ketaminu. Znanstvenici su zajahali val rastuće popularnosti i dovršili kliničku studiju iz sedamdesetih, te dokazali da ketamin ima izuzetan potencijal u liječenju teške depresije. Kontrolna skupina od 28 subjekata potvrdila je špekulacije da ketamin promptno pomaže i u slučajevima suicidalne depresije, a čak je 15% subjekata trajno zadržalo novonastala poboljšanja. Psihijatar Rupert McShane sa Sveučilišta Oxford dodao je da bi ovakav novi mehanizam mogao biti sjajan dodatak u medicini, naročito jer je zapanjujuće visok potencijal kod subjekata koji nisu osjetili poboljšanja ni u jednoj drugoj terapiji. Ogroman potencijal je i u shvaćanju psihičkih bolesti. Neurolog Olaf Blanke s Lausanne Instituta potvrđuje ketamin kao 'kandidata za istraživanje mehanizama mozga vezanih uz izvantjelesna iskustva', a skupina znanstvenika smatra da bi u kombinaciji s LSD-em mogao simulirati simptome shizofrenije kod zdravih osoba. Određene klinike krenule su i u testne projekte podvrgavanja vlastitog stručnog kadra ketaminu i LSD-u radi 'lakše senzibilizacije s pacijentima', no kako je sve u početnim fazama nije objavljeno koje psihijatrije sudjeluju u projektu. Ketamin se tako kroz pedeset i pet godina postojanja polako istaknuo kao lider u pionirskom polju istraživanja disocijativa, te kao omiljena sintetička supstanca psihonauta treće faze. Mnogima je zbog tog umjetnog aspekta odbojna, no konzumacija u svim slojevima društva polako izlazi iz skuta tabu teme. I nameće se kao jedan od glavnih elemenata znanstvenih studija u budućnosti. Podskupina disocijativa time jača na popularnosti pa ne čudi da su brojne 'sestrinske' supstance također proteklih godina pronašle svoje mjesto kod korisnika.

Pročitajte i ovo: Psy festivali i psihodelično iskustvo