VINYL TJEDNA: Mario Ochoa - Rising Sun / Levitate [Terminal M Records]

Ovo je izdanje stiglo putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Uz podršku DJ zvijezda kao što su Adam Beyer, Nicole Moudaber, Thomas Schumacher, Riva Starr, Karotte, 2000 And One, te bezbrojne publike koja se raspojasa svaki puta kada se ova himna pusti na partiju, Mario Ochoa može biti siguran da jako dobro zna što radi. Ochoa je pronašao strategiju koja je obrnuto proporcionalna onoj o kojoj je nedavno govorio Dimitri From Paris, a u zadnjih petnaestak godina od kada je njegovo ime nezaobilazno na sceni globalne klupske scene, Mario je prolazio kroz Tech House, House, Progressive House, Electro House i Deep House fazu, nudeći uvijek inspirativna rješenja u aktualnim žanrovima. Ipak, usudio bi se reći da mu suvremeni techno zvuk leži bolje no išta do sad. Već u prvih nekoliko taktova A-strane, autor demonstrira karakter djela koje se dinamičnim aranžmanom ubrzano gradi kroz elegantne varijacije teme koja se mjestimično provlači u pozadini da bi u kulminaciji djela dopunjena lepršavom bas linijom izašla u potpunosti na vidjelo. U trećem činu, kada već očekujemo uobičajenu razradu aranžmana, Mario neočekivano uvodi prodorni pilasti zvuk koji stvara rejverski ugođaj i još više dopunjuje visoko-energetsku vrijednost ove himne. Produkcijski, glazbeno i stilski radi se o vrlo modernom melodičnom uratku koji nije prezahtjevan ni za publiku neupućenu u techno trendove, a onima koji prate suvremeni zvuk kristalno je jasno zašto Ochoa uspješno izaziva osjećaj euforije i neopisivog zadovoljstva na plesnom podiju.

B-strana kreće daleko agresivnije od A-strane i djeluje brže iako su oba djela na 129 BPM-a. Nakon nešto duže razrade Ochoa dolazi do aranžmanski vrlo sličnog momenta kao i na prethodnom uratku. No, nikako se ne radi o varijaciji A-strane, već o djelu koje ima svoj ugođaj i identitet. Sintetski instrumenti stvaraju napetost i grade zvučnu atmosferu koja bi bez problema poslužila kao podloga u modernim trilerima s reanimiranim prizvukom analognih uređaja s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Ipak, taj je ugođaj doslovno doziran kao začin uz kvalitetno jelo koje samo ističe njegov okus, ali ne preuzima dominaciju. Naglašeni bas bubanj koji nezaustavljivo prodire kroz betonske površine urbanih prostora je u savršenom balansu s atmosferom poletnom poput putovanja nadzvučnom brzinom. Sve u svemu, briljantno finale odličnog vinilnog izdanja koje od srca preporučujem.