Povijest hrvatske elektroničke glazbe

Zanimljivo je kako se u Hrvatskoj na elektroničku glazbu u pravilu gleda kao na neki vrlo nevažan glazbeni žanr koji se čak i smatra manje važnim od svih ostalih žanrova i gotovo tretira kao nešto nevažno i neozbiljno. Dakako, to najčešće dolazi od strane ljudi koji se nikada nisu bavili elektroničkom glazbom i koji su, vrlo često, zasjeli u neke glazbene udruge i institucije gledajući na elektroničku glazbu sa vrha, negirajući značaj kojega je ovaj glazbeni žanr izvršio na popularnu glazbu u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Svi ostali koji tu istu glazbu vole, uživaju plesati uz nju ili je samo slušati, te još više oni koji je stvaraju, znaju da je u pitanju i te kako važan glazbeni žanr koji ni po čemu i ni zbog čega nije nimalo važniji od svih ostalih glazbenih žanrova. Štoviše, na momente čak i dominantan.

I dok su gotovo svi ostali glazbeni žanrovi dobili svoje enciklopedije, knjige o povijesti žanra, biografije istaknutih glazbenika... elektronička glazba u Hrvatskoj nikada nije dobila status koji zaslužuje kroz neku prikladnu knjigu koja bi obuhvatila sve najvažnije podatke i događaje vezane uz nastanak, razvoj i aktualno stanje na elektroničkoj sceni. A ima se o čemu i te kako pisati. Ovih dana izlazi knjiga beogradskog rock novinara Dušana Vesića o nastanku i važnosti novog vala “Zamisli život”. Vinko Barić još je 2011. godine napisao knjigu “Hrvatski punk i novi val 1976-1987”. Novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall 2018. godine je napisao knjigu “Splitska dica – od zidića do vječnosti” o splitskoj pop rock sceni. Zoran Tučkar i Stjepan Vrečko nedavno su napisali “Enciklopediju hrvatskog milenijskog rocka”. Primjera ima mnogo ali gotovo niti jednog vezanog za hrvatsku elektroničku scenu. Gotovo, jer su 2013. godine Rašeljka Krnić i Benjamin Perasović napisali knjigu, odnosno više znanstveni rad ali vezan uz elektroničku scenu pod nazivom “Socijologija i party scena” sa analizama scene elektroničke glazbe i rave kulture, te općenito subkulturne scene vezane uz elektroničku glazbu, dotaknuvši se novih fenomena i oblika okupljanja.

Svi koji barem elektroničku glazbu shvaćaju kao jednako pravni žanr svih ostalim glazbenim žanrovima i koji su uživali na nekom rave partyu ili uz set nekog svog omiljenog DJ-a znaju da je hrvatska elektronička scena i te kako bogata. Od ranih dana početka devedesetih pa sve do danas. Od Under City Ravea iz 1993. godine pa preko svih kasnijih legalnih i ilegalnih partya, prvih izdanja, inozemnih uspjeha, odlazaka na Love Parade kao i sav taj novi val koji je početkom devedesetih zahvatio Hrvatsku. Iako bi takva jedna knjiga trebala obuhvatiti i povijest elektroničke glazbe u Hrvatskoj i prije spomenute eksplozije jer je i više nego bogata. Glazbeni producent, skladatelj i DJ Višeslav Laboš je tako prije četiri godine, nakon dugogodišnjeg istraživačkog rada, objavio antologiju elektroakustične glazbe hrvatskih skladatelja “U potrazi za novim zvukom: 1956 – 1984”, kroz koju je pokazao da su neki hrvatski skladatelji koketirali sa elektroničkom glazbom još šezdesetih i početkom sedamdesetih. Prije nekih desetak godina je ekipa ljudi zaljubljenih u elektroničku glazbu sa prostora nekadašnje Jugoslavije krenula u sastavljanje kompilacija koje bi sadržavale rane radove elektroničke glazbe sa naglaskom na osamdesete godine prošlog stoljeća. Tako su uspjeli složiti čak osam kompilacija na vinilu počevši od prvog izdanja “EX YU Electronica, Vol. 1” 2010. godine ponudivši tako odličan uvid u povijest elektroničke glazbe kroz prikupljenu audio arhivu. Kao što su već spomenuti Laboš i Željko Luketić par godina kasnije odnosno 2014. godine složili i uz pomoć Croatie Records objavili dvostruku kompilaciju “Electronic Jugoton - Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989”. Međutim pisanja o povijesti elektroničke scene nitko se još nije prihvatio. Čak ni sa filmske strane nitko nije zabilježio, montirao i realizirao neki film. Najbliže su se toj sceni približili Damir Ludvig i Goran Vlajić dokumentarnim filmom “Astralis – Institucija” opisujući nastanak i važnost njihovog dugogodišnjeg party projekta Astralis. A toliko toga ima za ispričati. Od prvih partya, važnosti dizajna flyera, ilegalnih raveova, utjecajnih i popularnih DJ-a i producenata, ulazaka nove droge na scenu, modnih trendova, provoda u Kašini, razvoja elektroničke scene u Hrvatskoj, nagradi Ambasador, portalu klubskascena.hr, suradnji producenata elektroničke glazbe sa etabliranim mainstream glazbenicima, Mixmag Adriji...

Jedan od aktivnih sudionika elektroničke scene iz Zagreba, Tomislav Cetina Cet, prije par godina je odlučio napisati knjigu o elektroničkoj sceni u Hrvatskoj ali, kako nije vezan nikakvim ugovorom već samo željom i entuzijazmom, pisanje se odužilo. Svejedno, treba pozdraviti i podržati njegove dobre namjere. Međutim, zamislite kakva bi mogla biti sveobuhvatna povijest hrvatske elektroničke scene samo kada bi se u njoj našlo sve što sam naveo u ovom tekstu pa još tri puta više podataka i fotografija. Više autora kompetentnih za pojedino područje i ozbiljan izdavač koji bi potom prikladno i reklamirao knjigu koja bi bez sumnje privukla pažnju javnosti i svih onih “gospodara” hrvatske glazbene scene koji nemaju pojma što se sve događalo proteklih tridesetak godina pored njih. Možda bi se nakon izlaska takve jedne knjige na elektroničku glazbu počelo gledati sa daleko većim poštovanjem koje i te kako zaslužuje.

Pročitajte i neke od prijašnjih kolumni Dubravka Jagatića: Usudite se!, Novi početak, Bratstvo i jedinstvo, Gdje su menadžeri i agenti?