Search Menu
Home Novosti Menu
Intervjui

25 godina Groove Armade: 'Počinjete cijeniti apsurdnost svega'

Groove Armada razgovaraju s Billom Brewsterom o svojih slavnih četvrt stoljeća u elektronskoj glazbi, prestanku nastupa uživo te otkrivaju kako su uspjeli ostati najbolji prijatelji

  • BILL BREWSTER | FOTO: STONEY DARKSTONE | STYLING & KREATIVNA RJEŠENJA: HOLLY WOOD | UMJETNIČKI DIREKTOR: VASSILIS SKANDALIS
  • 15 December 2022

Postoji mnogo stvari o kojima se može razgovorati s Groove Armadom, među ostalim i o njihovoj nevjerojatnoj 25 godina dugoj karijeri, genijalnim nastupima uživo, brojnim klupskim bangerima i crossover hitovima. Tu su i tri nominacije za nagradu GRAMMY, pa čak i ona reklama za Renault...

A gdje su dečki danas? Divlje dane rock'n'roll kaosa zamijenio je pogled na svijet koji pokazuje osobnu zrelost koja pokreće njihov svakodnevni život. Andy Cato, acid house trombonist, već je niz godina farmer, nakon što je proveo 15 godina u jugozapadnoj Francuskoj (nedavno se vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi preuzeo vodstvo farme National Trusta u Wiltshireu). U međuvremenu, njegov partner, Tom Findlay, koji se prekvalificirao za kognitivno-bihevioralnog terapeuta i nakon što je neko vrijeme radio u NHS-u, trenutno radi na King's Collegeu u Londonu.

Ali razlog zašto smo ovdje je da proslavimo njihovih 25 godina u industriji izdavanjem albuma 'GA25', koji se proteže od 'At The River', njihovog debi Top 20 hita koji je bio jedna od ključnih pjesama chillout booma iz 90-ih, sve do trenutnog singla, 'Hold A Vibe', s Red Ratom, još jednom pjesmom koja je osvojila plesni podij. Cato je bio posebno zadovoljan što je najnovija pjesma izašla u svijet: “Završili smo je kad i album 'Edge Of The Horizon' [2020.]. Zvučno, možete čuti da je prilično vani u usporedbi s ostatkom te ploče, tako da ga iz staromodne ideje o kontinuitetu albuma nismo stavili tamo. No stalno smo mu se vraćali i ima više starog 'Supertylin' festivalskog šarma. A moj sin svira bubnjeve pa je dobro izvući ga van!”

Nakon festivalske sezone u Ujedinjenom Kraljevstvu i nedavno završene turneje po Australiji i Novom Zelandu, bend inzistira da će ovo biti njihovi posljednji nastupi uživo, kao što Cato kaže: “Kada nastupate kao bend i zvučite bolje nego ikad , pitate se zašto donosimo ovu odluku, ali mislim da je ispravno stati dok sve još djeluje svježe i relevantno.” Daleko je to od njihovih ranih dana, kada su velikani plesne glazbe još uvijek smišljali pravila o tome kako klupsku glazbu prenijeti na pozornicu. Odlučni da se suprotstave trendu tipično nezadovoljavajućeg live ponavljanja plesne glazbe - par plesača i playback - suprostavili su se na najteži način, izgradivši cijeli bend od nule.

“Još uvijek smo koristili prijenosno računalo s mini utičnicom priključenom na PA", prisjeća se Tom. “Nismo bili spremni za to. Dakle, morate sami pronaći svoj put. Ali postojao je trenutak u kojem se sve poklopilo. Tada se sve promijenilo, bili smo na turnejama i išli smo u Sjedinjene Države i sve je eskaliralo. Pokušavati okupiti bend uživo, pokušavati ponovno zamisliti sve ovo što smo radili u našem studiju kao dio live nastupa - to je zapravo bila potpuno nova igra. Radi se o pronalaženju onoga što ljudi rade najbolje i što strojevi rade najbolje, a zatim ih spojiti zajedno. Upravo je ta sinteza organskog i elektroničkog bila ključna.”

Nakon 25 godina, prirodno je razmišljati o ludoj vožnji koju su imali, osvrćući se na one posebne, WOW trenutke. Kad su ih u Australiji tretirali kao rock zvijezde. Ili nastup u Italiji gdje su stigli dvokrilcem Sopwith Camel. Ili kad su surađivali sa svojim uzorima. “Jedan od ključnih trenutaka u mom životu je kad naš prijatelj Jools Butterfield svira Richie Havensovu verziju 'Going Back To My Roots' u polju. Nikada nisam čuo takvu glazbu, samo kombinaciju diska i kućnog klavira na toj pjesmi, tako da je rad s Richiejem bio nevjerojatan. Radili smo s Nileom Rodgersom i razgovarao bih s njim telefonom, a on mi daje sve te savjete...” Još uvijek se čini da Tom ne vjeruje da je to njegova stvarnost.

Tijekom svoje zadivljujuće karijere snimili su 10 albuma (više ako uključujete kompilacije i najveće hitove), svi su raznoliki i različiti, od horizontalne elektronike i festivalskih himni do sumornih underground favorita. Između ovih fino izbrušenih albuma, još uvijek bi našli vremena za skrivena 12-inčna izdanja za indie izdavače, poput kriminalno zanemarenog 'There Was Rhythm'. To je katalog s kojim se malo izvođača koji trenutno rade mogu mjeriti. Sa svojim stalno promjenjivim žanrovskim zaokretima, tjedan je dugo vrijeme u dance glazbi, pa je izvanredno da je dvojac uspio bez napora surfati od oštrih klupskih bangera do festivalskih himni, cijelo vrijeme nekako uspijevajući ostati u dodiru s pulsom underground britanske plesne glazbe.

Dobra je vijest - usprkos njihovim drugim karijerama - njihov epitaf tek treba biti upisan. Armada je možda ugasila bend, ali njihove klupske aktivnosti i dalje na dnevnom redu za 2023. “Posljednjih 12 mjeseci bili smo fokusirani na bendovski dio Groove Armade”, kaže Cato. “Ali sada stvarno želimo stvarati house glazbu i dobiti nešto... Htio sam reći 12 inča, ali... hm, to zvuči pomalo arhaično, zar ne?! Samo želimo izbaciti neke pjesme i pripremiti se za sviranje housea na pravim mjestima sljedeće godine.”

Možda je najzanimljivija stvar u vezi Groove Armade to što su u industriji u kojoj nemilosrdne turneje često lome odnose do točke u kojoj članovi benda jedva razgovaraju jedni s drugima, Tom i Andy su nekako uspjeli ostati najbolji prijatelji. “Prilika proći kroz svo ludilo posljednjih 25 godina sa svojim najboljim prijateljem nevjerojatno je rijetka i velika je privilegija imati sva ta sjećanja – čak i ako su pomalo zamagljena – kao kolektiv”, razmišlja Cato. “Vi cijenite apsurdnost svega toga. Bila je to zaista magija i na neki način zapanjujuće s četvrt stoljeća deprivacije sna da nismo poklekli.” Amen na to.

Groove Armada 'GA25' kompilacija je vani, nabavite je OVDJE.

Next Page
Loading...
Loading...