Kronike plesnog podija: Superhero DJs

Nakon Frankiea Knucklesa i Grega Wilsona, došao je trenutak da se u ovaj serijal uključi i prva superjunakinja iz DJ svijeta. A, ako među svim djevojkama koje su se ikad okuražile upustiti u man's world DJ-a tražimo istinsku reprezentativku, onda je vrijeme za priču o bivšoj bavarskoj gimnastičarki i prodavačici cipela koja je '94. ponijela titulu rave kraljice, osvojivši svijet obradom pjesmice "Čarobnjaka iz Oza".

Marion Aphrodite Gleiss rođena je u Nürnbergu, kao dijete Grkinje i Nijemca. Majka joj je nadjenula srednje ime po grčkoj božici ljepote, ljubavi, strasti i užitka, ali ona je, otkako zna za sebe, bila za svih Marusha. Kad je navršila 21 godinu, legalno je promijenila ime Marion u Marusha. Dio djetinjstva provela je s bakom u planinama grčke pokrajine Makedonije, a kao djevojka se intenzivno bavila ritmičkom gimnastikom. U Nürnbergu se zaposlila u trgovini cipela, a život joj je promijenilo jedno putovanje s prijateljima na grčki otok Paros '85., gdje je upoznala društvo studenata iz Leedsa, između ostalih i mladića po imenu Paul. Godinu dana kasnije Marusha je otišla u Englesku posjetiti Paula, a ovaj ju je za vikend odveo u Haciendu, a potom i na rave party u neko skladište u okolici Leedsa. Po povratku u Nürnberg, nastavila je raditi u trgovini cipela, ali i počela razmišljati o tome da u svom gradu pokuša prirediti zabavu kakvoj je nazočila u Engleskoj.

(Marusha, Techno Planet, Poljska 1995.)

Spletom okolnosti došla je u kontakt s ekipom koja se pripremala pokrenuti prvi acid house/techno klub u gradu. Klub One krenuo je s radom '88. i postao jedna od rijetkih destinacija za tzv. nultu generaciju rejvera, prije pada Berlinskog zida i nadolazeće techno lavine. U toj mreži klubova najznačajniji su bili još i Dorian Gray te Omen u Frankfurtu, Rave u Kölnu i Front u Hamburgu. Otvaranje kluba One poklopilo se s otvaranjem Omena Svena Vätha u Frankfurtu pa je Väth, u to vrijeme već značajna pop zvijezda, nastupio i u klubu One, u sklopu promotivne turneje svog kluba. 1989., prijelomna godina za cijelu Njemačku, pokazale se sudbonosnom i za Marushu, kojoj je pad Berlinskog zida izravno utjecao na daljnji tijek karijere.

Neposredno prije tog događaja, upoznala je dva zanimljiva lika – susret od kojih je vjerojatno važniji samo onaj s Paulom iz Leedsa. U Nürnberg (ali ne u One) stiže tandem iz berlinskog Low Spirit Recordingsa, William Röttger i Max Lenz, poznatiji kao Westbam koji je nastupao na nekom partyju na periferiji grada. Marusha je odlučila iskoristiti tu priliku, zaskočiti Maxa i dogovoriti gažu u svom klubu, no ovaj je vješto preusmjerio komunikaciju na Williama, svog najboljeg prijatelja i menadžera. Dogovor nije postignut i Marusha se razočarano razišla s Williamom i Maxom u uvjerenju da je ispala neozbiljna. Ipak, dobila je broj telefona od ureda u Berlinu te još, u nekoliko navrata, razgovarala s Williamom. Krajem godine komunikacija je prekinuta uslijed burnih društveno-političkih događanja koja su iz kolosijeka izbacila čitavu državu. Došla je '90. i Marusha više nije kontaktirala Low Spirit, ali je zato Low Spirit kontaktirao nju. Ispostavilo se da je ipak šarmirala Williama Röttgera koji joj je ponudio posao na DT64, omladinskom radiju DDR-a u Istočnom Berlinu. Ujedninjenje Njemačke je bilo pred vratima i u Berlinu su se svakodnevno održavale manifestacije podrške. Jedna od tih bio je i rave party u istočnoberlinskoj Werner Seelenbinder Halle, sportskoj dvorani poznatoj po mitinzima FDJ-a (Slobodna Njemačka Mladež), ali i prvom inozemnom koncertu u DDR-u, onom Depeche Modea '88. Party, na kojem je glavna zvijezda bio Westbam, posjetio je i urednik postaje DT64, Frank Menzel, u potrazi za osobom koja bi na radiju predstavljala novu glazbu i scenu. Röttger je predložio Marushu. U listopadu '90. Njemačka se ujedinila; u studenom iste godine krenulo je emitiranje emisije "Dancehall", čija je glazbena urednica i voditeljica bila Marusha. Po dolasku u Istočni Berlin, skvotirala je neku napuštenu kuću sa skupinom pankera. Angažman na DT64 bio je konačni znak da je techno glazba ono čime će se baviti – na radiju se počela upoznavati s audio opremom; putem svojih novih prijatelja iz Low Spirita počela nabavljati ploče; u njihovom studiju učila miksati i producirati, a upoznala je i Westbamovog brata Fabiana (DJ Dick), s kojim je i prohodala.

(Marusha, Maimarktclub Mannheim, 2009. - foto: Sven Mandel)

Fabian je '91. pokrenuo Mayday, što je Marushi bio prvi ozbiljniji DJ nastup. Low Spirit joj je postao nova obitelj, a radijska emisija – hit. DT64 je još uvijek emitirao putem DDR mreže i pokrivao cijelu bivšu državu, dio zapada te Poljsku i Češkoslovačku. Drugim riječima, Marusha je postala glas techna, a "Dancehall" je pratio multimilijunski auditorij. Kad je, nakon nekoliko mjeseci, u emisiju uključila i DJ setove uživo, pred zgradu su hrlile stotine klinaca koji htjeli vidjeti DJ-e. Dancehall se emitirao do gašenja postaje DT64 u svibnju '93. Marusha prelazi na Radio Fritz s novom emisijom "Radio Satellite" te debitira kao TV voditeljica emisije "Feuerreiter" posvećenoj mladima i plesnoj glazbi, emitiran na državnoj televiziji ARD putem bivšeg DDR kanala ORB. Osim glasa, Marusha je postala i lice rave generacije...

Pored sve uspješnije medijske karijere, Marusha je sve više vremena provodila u studiju s produkcijskim timom Low Spirita koji je '93. procijenio kako je pravi trenutak za plasiranje njenog prvog singla – potencijalnog prvog techno hita. Jedini problem je bio što od gomile snimljenog materijala ništa nije mirisalo na takav singl. A onda je Marusha jednog dana ušetala u studio pjevušeći pjesmicu "Somewhere over the rainbow" koju je Judy Garland pjevala u "Čarobnjaku iz Oza". Netko je u šali dobacio kako bi možda trebali napraviti techno verziju te pjesme. Šala se pretvorila u ono što su Marusha i Low Spirit tražili – prvi techno hit. Singl je postigao platinastu nakladu u Njemačkoj, osvojio top ljestvice diljem Europe, a video spot postao jedan od popularnijih u programu MTV-a. Nakon drugog uspješnog singla "It takes me away", iste godine izlazi i album "Raveland". No komercijalni uspjeh imao je i svoje naličje i stigmu koja Marushu prati i danas. Ortodoksni ljubitelji techna, brojni DJ-i, producenti i kužeri tad nisu bili blagonakloni prema tzv. rave kraljici. Postala je predmetom sprdnje, zvali su ju Pipi Duga Čarapa, a od daljnjeg rugla i zlih jezika spasila ju je njena DJ vještina i podrška iz Low Spirita, putem kojeg je, krajem '94., počela sve više nastupati kao DJ. Već je bila dijelom standardne postave na Maydayu i Love Paradeu, a uslijedili su i nastupi po cijeloj Europi pa tako i na drugom izdanju zagrebačkog Future Shocka 3.12.'94. Uspon na DJ sceni pratila je radom u studiju te kroz radio i TV eter. Niti godinu dana nakon "Ravelanda" izdala je novi album "Wir" koji je odmah ocijenjen kao ozbiljniji i zreliji od "Ravelanda". "Wir" joj je donio i glazbene nagrade za "Najbolju techno izvedbu" njemačke glazbene TV Viva, "Najbolju glazbenicu" na dodjeli nagrada Echo te nominaciju u istoj kategoriji na dodjeli MTV Awardsa '95.

(Marusha i Guy Ritchie na snimanju spota "Deep")

Hrvatsku publiku, osim svojim DJ nastupima, osvojila je i video spotom za prvi singl "Deep" s albuma "Wir", snimljen na brodu na kojem se, u kadru, pojavljuje hrvatska zastava. Iako je, među hrvatskim fanovima, godinama vladalo uvjerenje da brod u spotu plovi Jadranskim morem, to ipak nije istina. Spot je snimljen u grčkom akvatoriju, ali istina je da se radi o hrvatskom brodu. Riječ je o putničkom brodu "Dalmacija" koji je do '97. bio u vlasništvu Jadrolinije, ali u dugogodišnjem zakupu njemačkih agencija, za potrebe kratkih krstarenja Mediteranom. Spot je inače režirao, danas proslavljeni, britanski redatelj Guy Ritchie.

Za daljnje čitanje preporučamo i prethodne kolumne ovog serijala:
Superhero DJs: Čovjek iz Manchestera - Greg Wilson
Superhero DJs: Čovjek iz Chicaga - Frankie Knuckles