Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende
Stacey Pullen (XII.dio)
Prije nešto više od pola godine smo, u više navrata, prenosili priče vezane uz nepravedne ugovore koje su, u mladim danima, na vlastitu štetu, potpisivali house producenti iz Chicaga. Nažalost, sličnih primjera ima u svim glazbenim pravcima i, vjerojatno, u svim krajevima civiliziranog svijeta. Najgori slučajevi su, pak oni, u kojima su posljedice loše sklopljenog ugovora, dovele u pitanje sam opstanak nečije glazbene karijere. Sličnu kalvariju prošao je i Stacey Pullen koji je, pored Claudea Younga, svojedobno slovio kao najtalentiraniji izdanak drugog vala techno artista iz Detroita. Baš poput Younga i Pullen je na sebe skrenuo pažnju svojom odličnom kompilacijom iz kultne serije ''DJ-Kicks'' iz 1996. (Pullenov je miks peti u seriji, nakon C.J.Bollanda, C.Craiga, C.Younga i Krudera&Dorfmeistera), kojom je zainteresirao i veliki Virgin Records...
Stacey Pullen je istinski sin glazbenog Detroita, s pedigreom kakvim se rijetki mogu pohvaliti. Korijeni njegova nasljeđa sežu u neke druge glazbene epohe, u kojima je Detroit igrao glavnu ulogu, puno prije pojave techna. Njegov otac je bio član pjevač i član nekoliko skupina u zlatnom periodu Motown Soul scene, među kojima je najpoznatija The Capitols, s kojom je objavio i jedan hit, ''Cool Jerk'', 1966. Stacey je, tako, odrastao uz oca koji je često bio na turnejama, na kojima se i sam našao, već kao srednjoškolac, svirajući flautu i bubanj u školskom orkestru. U to se vrijeme, u njegovom gradu, rađao techno pokret i Pullen je počeo slušati radijske emisije The Electrifying Mojoa i The Wizarda. Ubrzo je i sam počeo eksperimentirati s DJ-ingom i, svaki dan nakon škole, odlazio kod prijatelja koji je imao dva gramofona i mikser. Prvi javni DJ set odradio je na jednom školskom tulumu 1985. Upisao je sveučilište Tennessee, gdje ljudi nisu imali pojma što je techno pa su mu, u to vrijeme, jedini gigovi bili oni koje bi odradio preko vikenda u Detroitu. Budući da je s faksa do Detroita putovao četiri sata autobusom, ni to nije bilo baš prečesto. Pullen '89. napušta faks i vraća se u Detroit. Počinje gotovo svakodnevno boraviti u legendarnom klubu Music Institute, u kojem upoznaje gradske legende Altona Millera, Cheza Damiera, Derricka Maya i Jaya Denhama, glavnog audio inženjera u Mayovom Transmatu. Denham ga upoznaje s radom u studiju, a to iskustvo će ga dovesti do prvih izdanja za Transmat i KMS, pod pseudonimima Silent Phase i Kosmik Messenger. Uslijedili su i prvi ozbiljniji bukinzi pa i prva gaža u Europi – u Amsterdamu, s Derrickom Mayom, a potom i u londonskom Ministry Of Soundu te pariškom Rexu. U Francuskoj se povezao s ljudima iz R&S Recordsa, a u UK-u s Mr C-em i njegovom etiketom Plink Plonk. Ipak, prvo izdanje koje je potpisao vlastitim imenom nije bilo ni za jednu detroitsku niti europsku kuću nego za Balance iz Chicaga, ''Forever Monna'' iz '95., u suradnji s Chezom Damierom. Poznanstva iz Europe donijela su mu i ponudu njemačkog Studija !K7 da snimi miks za serijala ''DJ-Kicks'' koji će se pokazati kao prekretnica u njegovoj daljnjoj karijeri...
Upravo nakon izlaska njegovog ''DJ-Kicksa'' kontaktirat će ga Virgin Records koji je, 10-ak godina ranije, kroz svoj podlabel 10 Records, kumovao prvom ''uvozu'' Detroit techna u UK, objavom poznate kompilacije ''Techno! The New Dance Sound Of Detroit''. Ovaj put je u igri bio novi brend pod ingerencijom Virgina – Science, osmišljen na sličnim principima kao i nekadašnji 10 Records. Pullenu je ponuđeno da snimi i objavi svoj prvi album, pod etiketom Science, što je on i prihvatio, unatoč tome što je netom pokrenuo i vlastitu etiketu – Blackflag Recordings. Iako je '95., kao Silent Phase snimio album ''The Theory Of'', ovo je trebalo biti nešto sasvim drukčije. Ono što je bitno za ovu Pullenovu fazu jest da je Blackflag vidio kao svoju iduću glazbenu stepenicu, na kojoj je htio predstaviti svoje istraživanje i fuziju techna s jazzom i soulom. Takav je i bio njegov album "Today is the Tomorrow you were Promised Yesterday", objavljen na Scienceu, 2001. Iz današnje perspektive, album je remek-djelo i kruna dotadašnje Pullenove glazbene evolucije, no prije 20 godina to nije bilo ono što su tražili iz Virgina. Virgin je sa Staceyjem Pullenom htio predstaviti novi val Detroit techna, na način na kojeg su, krajem 80-ih, predstavili i prvi val. Pullenov konceptualno-eksperimentalni future tech-jazz nikako se nije uklapao u tu viziju - na njegovom prvom singlu za Science, ''Vertigo'', čak je gostovala sopranistica Sarah Eyden. Uslijedila je klasična priča u kojoj izdavač nastoji glazbenika ''vratiti na pravi put'', a koja, u pravilu, nikad ne završava dobro. Pullen je reagirao kao i mnogi prije i poslije njega – buntom i zahlađenjem odnosa, ali ekskluzivni ugovor ga je vezivao s Virginom na punih 10 godina, tijekom kojih nije smio objaviti ništa pod svojim imenom. Da stvar bude još gora za Pullena, klauzula je uključivala i njegov Blackflag...
Stacey Pullen je, tako, od dečka koji obećava, postao svojevrsni glazbeni odmetnik – s jedne strane je morao vratiti svoju reputaciju na underground sceni u Detroitu, gdje se na suradnju s Virginom gledalo kao na sklapanje ugovora s đavlom, a s druge strane je u tom istom Virginu izgubio svaku podršku za daljnji rad. Jedini način kako je to mogao kompenzirati bio je DJ-ing. Sličnu katarzu prošao je i jedan od njegovih mentora, Kevin Saunderson koji se, nakon komercijalnih Inner City hitova, 90-ih vratio technu, ali, za razliku od njega, nije na leđima nosio križ lošeg ugovora. Pullen nije objavio nijednu ploču punih 10 godina, a opstao je, isključivo zahvaljujući DJ-ingu. Ako uzmemo u obzir da je posrijedi bila prva dekada u novom mileniju, odnosno period u kojem je techno bio dominantna sila na globalnoj elektroničkoj sceni, jasno je da bi Pullen danas imao sasvim drukčiji status da je tad imao slobodne ruke u izdavaštvu ili da ga je Virgin podržao u radu...
Pullen se, sa svojim Blackflag Recordingsom, vratio, na mala vrata, u produkcijske vode, 2010., singlom simboličnog naziva ''Alive'', ali desetogodišnja kreativna pauza ipak je napravila svoje. Nestao je zanos koji ga je krasio uoči objave albuma, 10 godina ranije, baš kao i nerealizirani status glazbenog istraživača koji spaja techno, jazz i soul. Iako je vremenska klauzula nesretnog ugovora istekla, Pullen je, s vremenom, izgubio entuzijazam za produkcijom i ostao prisutan kao legenda, pomalo neslavne kategorije ''DJ's DJ''...
Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' pročitajte OVDJE.