Breakout: Smoove

Za petak 13. rujna je predviđena objava digitalnog izdanja nove kompilacije britanskog producenta Smoovea pod imenom “Recorded Delivery” na kojoj se nalazi čak 17 njegovih intervencija objavljenih za razne izvođače unazad nekoliko godina. O paradoksima službenih release dateova najbolje govori činjenica da na svom kompjuteru i media centru imam kompletan sadržaj tog albuma u digitalnom izdanju i to nakon što sam 100% legalno naručio vinili (koji je navodno već na putu), te ujedno dobio i zippani kompletan album, dobra dva tjedna prije datuma objave.

No, nećemo sada otvarati temu distribucije digitalnog (i popratnog, vinilnog) sadržaja, nego ćemo se ipak zadržati na oslikavanju mini portreta tog britanskog producenta, glazbenika i DJ-a.

Veliki album ili dvostruki vinil sadrži zaista izvanredan presjek rado viđenog DJ-a hrvatskih te, posebice, zagrebačkih pozornica. Radi se o, neupitno, jednom od najboljih, najpopularnijih, najplesnijih i najkomunikativnijih predstavnika suvremene britanske “northern soul” scene.

O tome kako je napravio baš takav izbor, Smoove nam je odgovorio:

“Album čini zbirku mojih recentnih kompozicija i remiksa koji reflektiraju moj interes za razne stilove. Zato se tu mogu naći elementi housea, jazza, rapa pa i funka i elektronike. Trebalo mi je malo više vremena da pribavim sva prava ali mislim da se trud isplatio”, otkrio je Smoove za Mixmag Adriju.

Osobno, ne mogu zamisliti bolji primjer od Smooveove karijere i njegovih snimaka koji može reprezentirati današnje održavanje i komunikativnost vintage organske scene. Smooveove produkcije sadrže uvijek karakterističan ritam (“na 2”) starog soula, ali se ipak odmah čuje i da se radi o 21. a ne 20. stoljeću. Zvuk je “širi”, bubnjevi su istaknutiji (posebno ‘snare’), duhači uvijek intenzivno pulsiraju stvari, nezaobilazne su udaraljke koje naglašavaju plesnost produkcija i tempo je često brži negoli kod originalnih snimaka iz šezdesetih godina.

17 snimaka isto toliko remixeva koje je napravio za isto toliko različitih izvođača na novoj kompilaciji, to sve jako dobro prezentira. Intervenirao je u snimke svojih prijatelja i stalnih suradnika kao što su The Allergies – (izabrao je njihovu stvar “Run It Back”), ili talijanskog producenta i DJ-a Faba Samperia (stvar “Jazz Di Mezzaluna”), kao i njegove sve češće suradnice, odlične britanske soul i blues pjevačice Izo FitzRoy (stvar “Say Something”). Na albumu se nalaze i The Bahama Soul Club, o kojima sam pisao na jednoj od mojih prvih Mixmagovih kolumni) sa stvari “No Words”, zatim DJ David Hanke koji objavljuje pod pseudonimom Renegades of Jazz i njegova stvar “Fire”, odličan britanski soul cover band The Third Degree s obradom megahita “Mercy” kao i škotskih nasljednika The Averige White Banda, The Haggis Horns sa stvari “World Gone Crazy”. No, tu su i dva remiksa Smooveovih originala i to “Will You Be Mine” te suradnja s Johnom Turrellom, “Stella Maris”. Za vinilno izdanje kao ekskluzive su ostavljeni Nicole Willis, Izo Fitzroy, Mr Doris feat. Mysdiggi, The Third Degree, Haggis Horns, Men Of North Country, John Turrell i Future Dub Project.

Za remix The Third Degree, koji je posebno istaknuo, Smoove je za Mixmag Adria rekao: “Napravio sam ga prije tri godine ali nikad službeno nije objavljen do sada. Tako sam ga uvrstio kao službeni bonus za vinilno izdanje.”

(Smoove & Turrell)

Smoove je inače sa svojim partnerom, pjevačem Johnom Turrellom višekratno posjećivao hrvatske klubove i festivale. Koliko se sjećam, prvi dolazak Smoove & Turrella je bio krajem 2012. godine u nikad prežaljeni, a danas zatvoreni, zagrebački Pepermint klub. Bilo je to zapravo nedugo nakon što su objavili svoj drugi album “Eccentric Audio” te singl “Slow Down” s kojim su namjeravali ući i u mainstream top liste. U tome nisu baš u potpunosti uspjeli, ali se sjećam da je njihov prvi singl s albuma prvijenca, “I Can't Give You Up” postao jedna od stvari koje su ušle u redovnu rotaciju, gdje god su se pojavili. Taj singl je, barem po meni, i dan danas njihova najefikasnija zvučna podsjetnica.

Naslovi kojima se i dalje uspijeva ući u trag govore da su svojim nastupom razvalili klub. Sjećam se da smo ih tih dana ugostili na nekoliko radio stanica nastojeći animirati ljude da dođu i osobno, u direktnom kontaktu, dožive magiju “sjevernjačkog” soula tog dueta. Klub nije bio prepun, ali se priča širila i proširila.

Na “Beer, Beats and Boogaloo” festivalu u Tisnome, u srpnju 2017. godine, nastupili su u pratnji vrhunskih glazbenika koji su pružili pravi live doživljaj, kao uostalom i brojni drugi izvođači na toj smotri. Broj publike je oslikao pravo stanje dometa (ili njegova nedostatka) te glazbe, ali sretnici koji su tamo došli su dobili “best of the best” britanskog organskog zvuka, među kojima su baš Smoove & Turrell pružili, po mom slobodnom dojmu, možda i najplesniji i najrazigraniji nastup.

Uvjeren sam da su još nekoliko puta gostovali na raznim festivalima ili partyjima po jadranskoj obali, ali pouzdano znam da sam ih zadnji puta sam gledao uživo lani na Ribnjaku, kao najveće zvijezde Crossover festivala. Napravili su fantastičnu atmosferu i rasplesali možda i više od tisuću ljudi dobre volje koji su se okupili te vruće zagrebačke subote u jednom od najljepših gradskih parkova.

Smoove je inače u glazbenu karijeru krenuo poput brojnih drugih, skromno kao DJ u Newcastelu i rodnom Sunderlandu. 1991. je napravio svoje prve snimke, bila je to kombinacija hip hopa, soula i funka te je objavio prvi singl pod imenom Ashbrooke All Stars, “Dubbin Up the Pieces”, koja je napravljena, naravno, na svevremensku temu Average White Banda “Pick Up The Pieces”.

Zanimljivo je da Smoove i dan danas, na svojoj etiketi Wack Records, održava svoju sklonost prema mash up snimkama, koju vuče paralelno sa svojom autorskom i izvođačkom karijerom. O svojim planovima s tom etiketom, rekao nam je sljedeće:

“Za Wack momentalno radim na cut'n'paste snimci Tribe Called Questa koja će se sastojati od sampleova sa njihovih šest albuma a zvat će će Quest Called Tribe”, otkrio nam je.

No, vratimo se na njegov razvoj - nakon svojih početaka, uskoro je sreo pjevača Johna Turrella i zapravo, bez nekih većih planova, s njim osnovao duet koji traje i danas. U 10 godina zajedničkog rada objavili su pet albuma - “Antique Soul” (2009), “Eccentric Audio” (2011), “Broken Toys” (2014), “Crown Posada” (2016) i “Mount Pleasant” (2018).

Mislim da se treba posebno istaknuti kako je njihov rad bio odmah primijećen. Radijski DJ Craig Charles s BBC-ja odmah ih je počeo na neki način protežirati i pratiti u okviru svog “The Craig Charles Funk & Soul Showa”. S njegovom podrškom probijali su se i na britanske glazbene TV programe te su gostovali i kod Grahama Nortona ili Chrisa Evansa. Godine 2012. su nastupali kao predgrupa Nileu Rodgersu i grupi Chic kao i na brojnim europskim festivalima, a to rade i danas.

Ukratko, u doba kada se sve može provjeriti i preslušati te donijeti vlastiti sud, mislim da je suvišno pisati detaljne glazbene recenzije. Glazba je apsolutno na dohvat ruke, udaljena samo nekoliko klikova. Pa, ovim koristim priliku da svima koji vole organski, vintage, ili mash-up zvuk produkcija koje se zasnivaju na moderniziranom northern soulu pružim informaciju da je izašla odlična, sadržajem izuzetno bogata kompilacija, (čini mi se treća u nizu) Smooveovih karakterističnih i jedinstvenih remiksa – i da ju je vrijedno poslušati. Ako ne i nabaviti. Digitalno ili, poput mene, i analogno.

Kad smo Smoovea za kraj pitali što bi volio sljedeće objaviti, odmah je otkrio da radi na legalizaciji jednog već postojećeg remiksa: “Volio bih kad bi se službeno mogao objaviti moj lanjski remiks Chake Khan – “Sugar”, za koji mi je veliki broj DJ-a rekao kako je odličan“, zaključio je Smoove.

Za daljnje čitanje preporučamo i prethodne kolumne Ozrena Kanceljaka:
Breakout: Bootsy Collins
Breakout: Earth, Wind & Fire
Breakout: Marcus Miller