Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Povijest UK rapa (3. dio) - Priča o Tyu

Shortee Blitz nastavlja nas voditi kroz britanski hip-hop, rap i MC kulturu

  • Shortee Blitz (uz asistenciju Patricka Hintona) I Foto: Mixmag
  • 25 November 2020

Nakon što smo u prvom dijelu otkrili početke UK rapa, te vidjeli kako se razvijala scena ne samo u Engleskoj nego i u Sjevernoj Irskoj, Škotskoj i Walesu, Shortee Blitz nam donosi priču o legendarnom Tyu.

Sredinom 90-ih nekako započinje Tyova priča. Volio je vidjeti i čuti nadolazeće crne artiste kako se predstavljaju, njihove razlike u vibeu, flowu ili rapu. Zapravo nije se vrtio oko ljudi koji su samo kopirali ono što je već napravljeno. Uvijek se želio istaknuti. Ako ga niste osvojili s nečim, u redu je, dobit ćete drugu priliku, ali on će nastaviti stvarati.

Upoznao sam ga na fakultetu. Ono što nisam tad znao, nego tek kad sam nakon dvije godine napustio faks, da on tamo uopće nije studirao; samo je pazio da se frajeri ne približe previše njegovoj sestri. Dok ovo tipkam, tek sad shvaćam zašto je uvijek bio u menzi... Postali smo prijatelji, povezala nas je zajednička ljubav prema hip-hopu. Išli bismo zajedno na koncerte, družili se s našom proširenom obitelji. Nije imao predavanja, pa je uvijek mogao igrati Blackjack, breakati ili freestyleati; dok je netko od nas udarao ritam, on je izbacivao rime.

Da skratim dugu priču - tražio je da mu budem DJ dok je radio na glazbi s nekim producentima (među kojima su bili i Soliheen i FKA Def G iz Lords Of Rapa). Nisam znao producirati, ali naučili smo gledajući producente kako rade svoje u studiju. Sjajna stvar kod Tya je to što on daje snagu. Vidjet će veličinu u vama prije nego što biste to vjerojatno vidjeli i sami. Mene je ohrabrio da se primim mikrofona i hostam dok sam DJ-ao (inače sam, kad sam počinjao, bio tip koji je držao pognutu glavu, ona sramežljiva vrsta DJ-a).

Tijekom rada na Ghetto Grammar workshopovima, koje je suosnivao 90-ih (zajedno s Kosherom, Michaelom Lordom i britanskim DMC prvakom, DJ Kofijem), nastojao je stvoriti nešto čemu mladi umjetnici mogu težiti. Budite kreativni, budite neustrašivi, ispričajte SVOJU priču na VAŠ način. O tome je govorio u svakoj radio emisiji koju je vodio, svakom događaju gdje je bio domaćin, svakoj pjesmi na kojoj je radio ili projektu čiji je bio dio. Čak i ako u to vrijeme nije izdavao svoju glazbu, uvijek je tražio kolege umjetnike jer je znao snagu pružanja pomoći i stvarnih savjeta ne očekujući ništa zauzvrat. Zbog toga je uvijek bio moj stariji brat, bez obzira jesmo li u to vrijeme razgovarali ili ne. Imao je i približno 12 kumčadi, jer je volio njegovati one kojima je to trebalo.
Bio je plodan, uvijek je radio, uvijek tražio stvari za sempliranje, uvijek udarao po drum mašini ili tražio neki novi sound ili keywordse. Identitet mu je bio prioritet. Morao se korektno predstaviti, bio je aktivan umjetnik, neizmjerno ponosan što je Britanac, a rođeni Nigerijac. Volio je biti 'Akward Boy', ništa nije mogao učiniti u vezi s tim, osim da to prihvati. Pretpostavljam da bi radije gubio ali ostao vjeran sebi, nego pobiojedio ali kao nečija kopija. Taj se stav na kraju isplatio, jer je 2004. bio nominiran za prestižnu nagradu Mercury za svoj drugi projekt “Upwards”. Izgubio je od Franz Ferdinanda, ali nakon toliko napora i činjenice da su ga u industriji uglavnom ignorirali jer ga nisu mogli smjestiti u ijednu ladicu, činilo se da su ljudi napokon počeli prepoznavati njegov talent.

Ovdje moramo spomenuti Ms. Dynamite i Dizzeea Rascala, dvoje repera koji su također bili 'game-changeri' i koji su osvojili Mercury prethodne dvije godine, te Speech Debelle koja je osvojila svih 2009. s debi albumom “Speech Therapy”.

Iako Ty nije osvojio Mercury, sveukupno gledajući, bila je to njegova pobjeda. Stekao je vjerne obožavatelje, bio je u stanju pretvoriti ekipu koja nikad nije čula za njega i njegovu glazbu, u svoje vječne fanove nakon što bi prisustvovali tek jednom njegovom nastupu. Putovao je svijetom, surađivao s mnogim umjetnicima i izgradio obiteljsku mrežu punu podrške. Imao je veliko poštovanje od strane svojih umjetničkih vršnjaka, a iza sebe je ostavio impresivan opus, s pet samostalnih albuma i 3 EP-a. To je prava ostavština.

Počivaj u miru, brate moj.

Četvrti, ujedno i posljednji dio ove priče čeka vas sljedeći tjedan.

Next Page
Loading...
Loading...