Simeon Coxe: priča o izumitelju elektroničke glazbe koji je prkosio vremenu

Otkako je prošli tjedan u medije dospjela vijest o smrti Simeona Coxea, upečatljiva crno-bijela fotografija besprijekornog pionira elektroničke glazbe - čiji se rad uglavnom odvijao tijekom ranih desetljeća njegova života - dijeli se po društvenim mrežama. Na fotografiji se vidi Coxe tijekom live nastupa sa svojom grupom Silver Apples, odjeven u odjeću od zgužvanog baršuna, s ogrlicom od perlica oko vrata i sa savršeno podrezanom smeđom kosom. Snimljena s visine, fotografija prikazuje i Coxeove domaće oscilatore ispred njega, njegovu ruku koja ide prema tipkama i brojčanicima, dok pjeva u mikrofon sa svojim elegantnim 'flower power' falsetom. Fotografija bi mogla biti snimljena u Paradise Garageu 1979. godine jednako kao i u Berghainu prošle godine. Ipak, ovo je bio Los Angeles 1968. godine: Silver Apples bile su nešto što svijet nikada prije nije vidio i sve na što će ljudi plesati kad prođe clubbing revolucija 1980-ih.

Sve do sredine 90-ih, kada je serija njemačkih bootleg snimaka našla put do Velike Britanije, vrlo je malo ljudi znalo tko su Silver Apples, iako je Summer of Love generacija dva desetljeća kasnije i s boljom opremom, u osnovi pokušavala rekreirati ono što su Silver Apples radili. Silver Apples bili su prethodnici i Kraftwerka, ali slušati njihove klasične ploče sada, znači čuti kreativnu eksploziju koja je bila godinama ispred svog vremena.

Istoimeni album prvijenac Silver Applesa sletio je 1968. poput vanzemaljske transmisije. Na otvornoj stvari “Oscillations”, Simeon intonira mantru sličnu transu preko kickdrum beata, dok cvileći oscilator probijaja zrak poput rave zviždaljke; “Program” donosi groove preko prototipa breakbeat ritma, dok rafali radijske buke probijaju zrak; zvuk poput zračne trube koji prolazi kroz “Lovefingers” zvuči kao osnova za neku stvar Orbitala; “Seagreen Serenades” i dalje je najneočekivanije zarazno oružje za plesni podij, sa solo dionicom flaute u sredini stvari.

Sva se ta glazba u to vrijeme uglavnom izbjegavala, prije nego što je 1990-ih polako izašla na vidjelo (reizdavanja albuma na MCA uslijedila su nakon bootlega) i sa zakašnjenjem postala zasluženi kamen temeljac za producente elektroničke glazbe u 2000-ima. UNKLE, LFO i El-P su ih semplirali, Beastie Boys su ih hvalili, a Portishead su ih pozvali da gostuju na hipsterskom festivalu All Tomorrow’s Party. Nakon smrti bubnjara i suosnivača Dannyja Taylora 2005. godine, srebrnokosi Simeon krenuo je sa solo nastupima na festivalima elektroničke glazbe i prepričavao svoju priču časopisima i blogovima širom svijeta.

Silver Apples osnovali su Coxe i Taylor u New Yorku 1967. godine, iz pepela cover benda Overland Stage Electric Band. Ili bolje rečeno, Taylor je bio jedini član koji se vrtio oko Coxa dok se potonji bavio divljim glazbenim eksperimentima s oscilatorom koje mu je prijatelj, klasični glazbenik, prodao za deset dolara. Klasični rockeri okrenuli su im leđa, ali uključene mlade gradske glave su se zainteresirale. Silver Apples našli su se na besplatnim festivalima na otvorenom po gradu, za publiku od 30 000, a John Lennon i Taylorov prijatelj Jimi Hendrix bili su obožavatelji (na netu postoji snimka kad s Hendrixom jammaju na “Star Spangled Banner”).

Coxe i Taylor zaključali su se na tavanu i snimali tjednima, dok je isprobavao vlastitu kreaciju nazvanu 'Simeon', skup od, početno, devet oscilatora (taj je broj s vremenom rastao) napajanih kroz wah-wah pedale, koji je djelovao kao “uradi sam” sintisajzer prije nego što je itko, pa čak i hardcore geekovi, znao što je to. To je pobudilo zanimanje Roberta Mooga, koji je posjetio studio Silver Applesa da vidi što se tu događa.

Par je snimio dva albuma, “Silver Apples” 1968. godine i “Contact” iz 1969. godine, a zatim su se raspali, uz malo pompe. Njihov debi LP jedva da je probio Billboardovu top 200 listu, a izdanje drugog albuma pripremila je njihova izdavačka kuća Kapp kada su promotivni partneri Pan Am otkrili kako na prednjoj strani omota albuma dvojac sjedi u kokpitu jumbo jeta a na stražnjoj strani su među krhotinama aviona, nakon avionske nesreće; ne čudi da su se u cijelu priču uključili i odvjetnici. Nakon toga se niti jedna druga izdavačka kuća nije usudila raditi na njihovom trećem albumu.

Simeon je potom, na više od dva desetljeća, napustio glazbenu industriju, zaposlivši se kao izvjestitelj vijesti i producent za WKRG, njegovu lokalnu postaju u Mobileu u Alabami kao i za druge američke izvjestiteljske kuće. Nakon što su nove generacije otkrile Silver Apples, prvo je putovao i snimao s Xianom Hawkinsom i Michaelom Lernerom, izdajući albume “Decatur” i “Beacon” 1997. i '98., da bi se potom, nakon mnogo godina, ponovno spojio s Taylorom. Na kraju su snimili i taj nikad prije objavljen treći album “The Garden”.

Simeon je pretrpio ozbiljnu ozljedu kralježnice nakon automobilske nesreće 1998. godine, ali oporavio se. “Clinging to a Dream” - šesti album Silver Applesa iz 2016. godine, djelo je umjetnika koji je napokon potpuno integriran u glazbenu industriju i dobio zasluženo poštovanje. “Tek se sada sve rascvjetava”, rekao je Thumpu o svojoj percepciji suvremene glazbe 2013. godine, dok su mu se ruke rascvjetale poput otvorenih latica. “Mislim da je budućnost zaista pred nama, sve će procvjetati. Vidjet ćete ogromne skokove u smislu onoga što prihvaćamo kao glazbu.” Bio je, kao i uvijek, ispred svog vremena.

Simeon Oliver Coxe III rođen je u Knoxvilleu u državi Tennessee, 4. lipnja 1938. godine, odrastao je u New Orleansu od svoje sedme godine, a umro je u 82. godini u Fairhopeu u Alabami, 4. rujna 2020.