Kronike plesnog podija: Club Bizarre

Internacionalno glazbeno pojmovlje već desetljećima prepoznaje da su dva temeljna pravca u elektroničkoj glazbi dobili svoje nazive prema dva američka grada – Detroit za techno i Chicago za house. No to nije bio prvi slučaj da su neki glazbeni žanrovi dobili nazive po tim gradovima. U prvoj polovici 20.st, Chicago je, pored St.Louisa, bio glavno urbano središte bluesa, za kojeg se smatra da je nastao na području Mississippija, a iz Detroit soula je, 60-ih godina, nastao kultni Motown. Ipak, u kasnijem razvoju bluesa i soula, imena gradova su postepeno isparila iz tih naziva, što nije slučaj s Detroit technom i Chicago houseom, unatoč tome što danas možemo opisati s bezbroj pojmova koji su, u međuvremenu, ušli u terminologiju elektroničke glazbe. U UK-u je najbliže statusu Detroita i Chicaga došao Manchester sa svojim Madchester soundom, koji je, krajem 80-ih i početkom 90-ih, povezivao gradsku bendovsku i DJ scenu. Najpoznatiji ''gradski žanr'' na europskom je kontinentu bio i ostao Berlin techno, iako je, od 90-ih do danas, potpuno promijenio značenje. U početku je bio sinonim za glazbu čiji je epicentar bio u klubu Tresor, a danas služi više kao zajednički nazivnik za čitavu klupsku scenu u gradu. U ovoj epizodi serijala 'Club Bizarre' nećemo se baviti ni s Detroitom, ni Chicagom, ni Manchesterom, ni Berlinom, nego s tri američka grada po kojima su svoje nazive ponijeli pravci, ne toliko poznati kao house i techno, ali ipak značajni i međusobno povezani: Jersey sound, Baltimore club i Miami bass...

Kronološki, gotovo istodobno kad i Detroit techno i Chicago house, početkom 80-ih, nastaje Jersey sound, prvi distinktivan pravac u house glazbi, karakterističan po fuziji s gospelom i soulom, a danas poznat kao soulful ili vocal house. Središni punkt Jersey sounda sve do prve polovice 90-ih bio je klub Zanzibar (na naslovnoj fotografiji), u centru Newarka, u New Jerseyu. Nastao je na temeljima malog disko bara Abe's, a sound i light bili su djelo Richarda Longa, u to vrijeme glavnog meštra za klupsku infrastrukturu na istočnoj obali SAD-a i lika koji je stajao iza najpoznatijih njujorških klubova, Studija 54 i Paradise Garagea. Osim po zvuku i svjetlu, Zanzibar je, prvih nekoliko godina, u glazbenom pogledu bio kopija Paradise Garagea, a i publika je bila vrlo slična, u dobrom dijelu afroamerička i latinoamerička, uz značajnu prisutnost LGBT zajednice. Rezident DJ-i, u to su vrijeme bili Larry Patterson i Tee Scott, na čiji je poziv, prvi put u Zanzibar kročio i mladi Tony Humphries, koji je '82., preuzeo rezidenciju srijedom i, s vremenom, definirao nešto drukčiji glazbeni profil od onog njujorškog – Jersey sound. Prema riječima samog Humphriesa, Jersey sound je nastao iz njegovog DJ stila: puštao je ploče poput Luthera Vandrossa, Arethe Franklin ili Marvin Gaya i koristio house ploče kao bridge za premiksavanje. Kako je publika pozitivno reagirala na trenutke u kojima je neka soul ploča svirala u miksu s houseom, Tony je od tih trenutaka stvorio svoj prepoznatljivi zvuk, a ubrzo mu se priključio i drugi poznati rezident DJ kluba – Kerri Chandler. Sredinom 80-ih došlo je bitnog iskoraka pojavom prvih Jersey sound izvođača, producentskih timova i izdavačkih kuća poput ženskog trija Jomanda, Crystal Waters, Barbare Tucker, Boyda Jarvisa ili skupine Blaze. Movin' Records, prvu Jersey sound etiketu pokrenula je Abigail Adams, stalna gošća Zanzibara i vlasnica obližnjeg skate shopa. Jersey sound za nekoliko je godina prevazišao Zanzibar i New Jersey, našavši se na izdanjima najpoznatijih house etiketa...

Zanzibar je, početkom 90-ih, preimenovan u Brick City, kao hip hop klub, no koncept nije dugo potrajao te je ubrzo i zatvorio svoja vrata. No dok je Zanzibar bio na svom zalasku, nešto južnije, u gradu Baltimoreu, Maryland, rađao se jedan novi gradski đir, poznat kao Baltimore club ili Bmore, čiji su začetnici gradski DJ-i Scottie B, Shawn Caesar, DJ Equalizer, Kenny B, DJ Class, Diamond K, DJ Spen i dr. Baltimore Club bio je kombinacija hip-housea i britanskog proto-breakbeata kakav se, tih godina, mogao naći u nekim record shopovima u gradu. Zapravo ga se dovodi u izravnu vezu s hardcore breakbeatom, soundom koji je obilježio prve godine britanskog rave pokreta. Činjenica da je takva glazba nastavila svoju ekspanziju preko oceana, pretvorila je Baltimore club u relativno kratkotrajni lokalni kuriozitet, iako je, 90-ih, našla svoje sljedbenike i u Newarku, Philadelphiji, Bostonu, Virginia Beachu i Alabami, gdje su ga lokalni clubberi prekrstili u bambabounce...

Još južnije, skroz na Floridi, Miami, u drugoj polovici 80-ih, postaje jezgra tzv. Miami bass pokreta, izvorno temeljenog na progresivnoj verziji hip-hopa i fuziji s electrom kakvu je izvodio Afrika Bambaataa . Za Miami bass je karakterističan upravo taj sirovi, isprekidani electro beat kakav se dobivao iz legendarnog Rolanda TR-808, ali i seksualno eksplicitni tekstovi koje su repali Miami bass MC-i, zbog čega je pravac dobio i alternativni naziv – booty bass. Skupina kojoj je ovaj način repanja postao zaštitni znak, a ujedno i prvo ime Miami bass scene je 2 Live Crew koju su predvodili Luther Campbell aka Luke Skyywalker i Fresh Kid Ice, prva reperska zvijezda azijskog porijekla . 2 Live Crew je '89., izbacio i prvi (ujedno i najpoznatiji) Miami bass hit, ''Me so horny'', poznat po sampleu iz Kubrickovog filma ''Full Metal Jacket'' . Osim 2 Live Crewa, u prvoj fazi razvoja Miami bass zvuka, ključnu ulogu u produkciji glazbenih podloga odigrali su producenti Amos Larkin i Maggotron , na koje je, osim Bambaataae, uvelike je utjecao i Kurtis Mantronik (Mantronix). Početkom 90-ih, Miami bass bilježi svoj vrhunac. U gradu Miamiju postaje dominatna klupska glazba s nizom DJ/MC crewova kao što su Ghetto Style DJs, Norberto Morales' Triple M DJs, Super JD's MHF DJs, Space Funk DJs, Bass Master DJs i dr. i klubovima poput Pac-Jama, Superstars Rollertheque, Bass Stationa, Studio 183, Video Powerhousea, Skylight Expressa , itd. Prema novom mileniju, originalna Miami bass scena raspršila se u više smjerova. Brojna latinoamerička zajednica kumovala je raznim fuzijama Miami bassa s latino glazbom, a uvođenje r&b vokala umjesto seksualno eksplicitnog repanja odvelo ga je duboko u mainstream.To je, pak, ostavilo prostora za razvoj nekih alternativnijih inačica poput ghettotecha i footworka, čije su baze postale – Detroit i Chicago...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Club Bizarre' pročitajte OVDJE.