Kronike plesnog podija: Gangs of New York (V. dio)

U posljednjem dijelu priče o evoluciji njujorške scene i postavljanju standarda u clubbingu za sve ostale klubove na svijetu, osvrnut ćemo se na, možda i najbitniji segment cijelog koncepta, onog koji je morao biti na zavidnoj razini kako bi čitava scena danas imala status kakav ju krasi. Njime su se bavili, široj javnosti manje poznata, imena. U kojoj su mjeri doista bili u sjeni ekstrovertiranih DJ-a, glamuroznih vlasnika i njihove svite, govori i manjak sačuvanih matrijala koji bi nam danas bili dostupni i posvjedočili o inventivnosti i vještini ljudi koji su gradili prve klupske razglase i DJ opremu.

U prijašnjim pričama utvrdili smo kako je, već do kraja 70-ih, scenom na Manhattanu cirkuliralo nekoliko stotina DJ-a. Točan broj klubova i lokala danas je teško definirati, s obzirom na dinamiku otvaranja, zatvaranja i prenamjena, ali gotovo je sigurno riječ o broju između 50 i 100. S druge strane, u sektoru razglasne i DJ opreme, od perioda prije pokretanja Lofta do zlatnih godina Paradise Garagea, nailazimo na svega tri bitna imena: Alex Rosner, Rudy Bozak i Richard Long...

Prije svega, valja napomenuti kako lik i djelo Alexa Rosnera dobiva novu dimenziju, kad se uzme u obzir da je rođen u židovskoj obitelji u Krakowu i da je s roditeljima preživio holokaust, čak štoviše, bio je među onima koje je spasio poznati Oskar Schindler, a harmonika koju je svirao kao dječak u Auschwitzu, danas se nalazi u muzeju holokausta u Washingtonu. U SAD je stigao '46., a audio oprema postala mu je hobi dok je studirao elektrotehniku. Na sebe je prvi put skrenuo pažnju prilikom održavanja njujorškog World Faira '64., gdje je predstavio prvi klupski stereo razglas. Do kraja 60-ih, Rosner je, još uvijek kao hobist, obilazio noćne klubove po Manhattanu i vlasnicima nudio svoje usluge i intervencije neophodne za unaprijeđenje razglasnih sistema. Tvrtku RCS (Rosner Costum Sound) osnovao je '67., a među najpoznatijim klubovima koji su ga angažirali tih godina, bili su Haven i Sanctuary, gdje je radio Francis Grasso, prvi DJ koji je prakticirao tehniku beatmatchinga. Tom je prilikom nastao i prototip DJ miksera, popularni Rosie, prema Rosneru, ali i zbog crvene boje.

Istovremeno, Rosner je radio kao prodajni predstavnik audiofilske tvrtke Klipsch Audio Technologies za sjeveroistok SAD-a. Klipsch, čije je sjedište bilo u Arkansasu, proizvodio je prestižne Klipschorn zvučnike koji i danas postižu zavidnu cijenu. Klipschorn je, na njujorškoj klupskoj sceni, uz Rosnerove modifikacije, debitirao na otvorenju Lofta '70. Nakon te epizode, Rosneru je njegov dotadašnji hobi postao profesija. Narednih je godina "imao prste" u razglasnim sistemima gotovo svih klubova na Manhattanu, ali i šire. Do kraja desetljeća izgradio je ili modificirao preko 300 sistema u raznim krajevima svijeta, a navodno ga je angažirao i bivši iranski šah, kontroverzni Mohammad Reza Pahlavi, za ozvučenje kraljevske palače u Teheranu. Rosnerova tvrtka aktivna je i danas, a posljednih se godina specijalizirala za ozvučenje kongresnih dvorana i religijskih centara.

(Klipschorn audiofilski ''ormarići'' iz Lofta)

No vratimo se ipak u njujorške klubove - većinu onih koje 70-ih nije odradio Rosner, odradio je njegov bivši glavni tehničar, Richard Long. Nakon što su se '74. poslovno razišli, Long je, po mnogima, nadmašio svog učitelja Rosnera te konstruirao sisteme u dva najpoznatija kluba u gradu – Studio 54 i Paradise Garage, ali i u klubovima Zanzibar, Area, Bonds International Casino, Warehouse i The Box u Chicagu, Colosseum u Tel Avivu, Twilight Zone u Torontu, Dorian Gray u Frankfurtu i brojne druge. Životno djelo svakako mu je bio sound u Paradise Garageu kojeg je stalno usavršavao i ugađao, skupa s Larryjem Levanom. Originalne nacrte navodno je izradio sam Rosner, a prema njegovim riječima, posao je izgubio nakon što su Long i vlasnik Garagea, Michael Brody postali ljubavnici.

Procjenjuje se da je početkom 80-ih, razglas iz Paradise Garagea vrijedio oko pola milijuna dolara pa čak i da su megalomanske nadogradnje i održavanje istog bile jedan od razloga financijskih problema u klubu. Long je toliko bio predan tom angažmanu da se i preselio u zgradu do kluba i bio na raspolaganju 0-24h. Nakon što je '87. Garage zatvoren, nastao je urbani mit prema kojem je Longov razglas otkupio londonski Ministry Of Sound. To, međutim, ipak nije posve točno. Tribute Ministryja Garageu bila je replika Longova razglasa i nastup Larryja Levana na otvorenju '91. Originalni razglas iz Garagea završio je – doslovno u garaži roditelja Michaela Brodyja, nakon njegove smrti '87. i ostavinske rasprave (!!!)

Razliku između set up-a Rosnera i Longa možda su najbolje opisali Kenny Carpenter i Nicky Siano, DJ-i koji su imali prilike redovito raditi s obojicom: Rosnerov sound imao je savršeno ispoliran audiofilski zvuk, gotovo kao u kazalištu, dok je Longov bio funky i groovy. Richard Long jednostavno je najbolje razumio dušu klupskog zvuka, odnosno ono što zvuk mora pružiti nekom tko želi doživjeti puno iskustvo plesne glazbe u noćnom klubu. Osim toga, ploča puštenoj na Longovom soundu mogla je proizvesti frekvencije kojih na "običnim" razglasima nije bilo. Ta karakteristika ostala je mjerilo u ocjenjivanju kvalitete zvuka do danas.

(Replike zvučnika Richarda Longa u klubu Ministry Of Sound)

Nažalost, za razliku od Rosnera, djelatnost Richarda Longa naprasito je prekinuta 1986., smrću od posljedica AIDS-a, a do danas je preživio samo jedan sound njegovog originalnog dizajna i izrade. Da zanimljivost bude zanimljivija, nije riječ o nijednom od brojnih klubova koje je opremio, već o lunaparku u Coney Islandu, popularnom Eldorado Auto Skooteru. Da je doista riječ o posljednjem funkcionalnom sistemu Richarda Longa, svijetu je otkrio Nicky Siano koji je 2015. ondje proslavio 60-i rođendan. Osim lunaparka, nasljeđe Richarda Longa svakako je i replika sistema iz Paradise Garagea u Ministry Of Soundu, doduše s Martin Audio komponentama, ali još uvijek izgrađena prema orginalnim nacrtima...

Ako govorimo o nasljeđu Alexa Rosnera po pitanju razglasnih sistema, danas nema nekog legendarnog sounda koji bi bio referenca za njegov rad u tom području, a njegova tvrtka odavno se više ne bavi klupskim instalacijama. No ipak, Rosner je taj koji je konstruirao prvi DJ mikser, stoga njegov legacy leži u toj industriji, a mikser Rosie poslužio je kao predložak za CMA modele Rudyja Bozaka koje je, do početka 80-ih, koristila većina klubova u NYC. Neki osnovni biografski podaci Rudyja Bozaka ni po čemu ne odaju njegovu ulogu u DJ kulturi. Rođen je u gradiću Uniontown u Pennsylvaniji, zanat je brusio u Allen-Bradleyu, poznatoj tvornici elektroničkih komponenti iz Milwaukeeja, a tijekom 2.svj.rata radio je na sustavima za napajanje radara američke vojske. Pred sam kraj rata, Bozak dobiva svoj prvi angažman izravno vezan uz glazbu, kad počinje raditi za tvrtke C.G.Conn i Wurlitzer na modelima električnih orgulja. Početkom 50-ih pokreće vlastitu tvrtku, Bozak Inc., ali i opet ne u NYC, već u Connecticutu. Krajem desetljeća ipak otvara podružnicu na Long Islandu, što će se pokazati ključnim u daljnjem razvoju proizvoda koji mu, tih godina, još uvijek nije bio ni u planu. Bozakova tvrtka se prvih 10-ak godina bavila isključivo koncertnim razglasnim sistemima, a i mikseri su inicijalno osmišljeni da budu u njihovoj funkciji.

(Set up iz kluba Sanctuary - Mikser Rosie i Thorens gramofoni)

Nakon što je Alex Rosner konstruirao mikser Rosie u klubu Sanctuary, ubrzo je, putem njujorških audiofilskih kuloara, došao u kontakt s Bozakom. Legenda kaže kako je Rosner testirao svoj prototip tako da je polio fadere Coca-Colom, a kad je ustanovio da mikser i dalje funkcionira, saopćio je Bozaku da ima kvalitetan proizvod. Prvi Bozakov model, temeljen na Rosieu koji je postao komercijalno dostupan bio je legendarni CMA-10-2DL koji je krasio i DJ kabine Galleryja, Paradise Garagea te Studija 54. Pod brendom Bozak, proizvodio se do '82., odnosno smrti Rudyja Bozaka, kad je dizajn preuzela kalifornijska tvrtka United Recording Electronics Industries (UREI) i vratila ga na tržište '83. pod imenom 1620. UREI je '85. Preuzeo JBL, ali Rosnerov i Bozakov koncept je i to preživio te ostao prisutan na tržištu sve do danas, kroz tzv. klonove u proizvodnji kompanija Rane i Soundcraft.

(Bozak CMA 10-2DL)

Kako bi historijski DJ set up bio kompletan, neizostavno je još jedno ime – ono japanskog inženjera Shuichija Obate koji je, pod brendom Technics, a u okviru korporacije Matsushita (današnji Panasonic), osmislio čuveni gramofon SL-1200MK2. U NYC je zamijenio dotadašnje Thorens gramofone, a prigrlili su ga i disco DJ-i s Manhattana i hip hop DJ-i iz Bronxa. Obatin model je i danas omiljen gramofon među DJ-ima, a prvi model iz 1972. unaprijeđen je u više navrata. Posljednje osvježenje modelom SL-1210MK7, doživio je početkom 2019.

Pročitajte i prethodne Kronike plesnog podija New Yorka:
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Drugi kvart, druga pravila, druga kultura (IV.dio)
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Grad koji nikad ne spava (III.dio)
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Garaža protiv studija (II. dio)
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Valentinovo na Broadwayu (I. dio)

(Naslovna fotografija: Richard Long (lijevo) u klubu Twilight Zone, Toronto)