Kronike plesnog podija: Gangs of New York (IV. dio)

Manhattan, u doslovnom prijevodu s jezika američkih domorodaca Lenape, znači mjesto na koje dolazimo skupljati drva za lukove i strijele (manaháhtaan). Otok koji je danas svjetski financijski i politički centar, jedna od najbogatijih gradskih četvrti na svijetu i simbol SAD-a, 1626. nizozemski doseljenici otkupili su od domorodaca za 60 guldena. Uspon počinje bilježiti početkom 19.st., za vrijeme američkog građanskog rata te posebno nakon rata, kad postaje prva i glavna postaja za sve useljenike u SAD. Bruklinški most otvoren je 1863., a podzemna željeznica koja povazuje Manhattan s ostalim dijelovima grada u promet je puštena 1904. Danas to čine i tuneli ispod Hudsona i East Rivera te 20-ak mostova, od kojih čak 10 spajaju Manhattan i Bronx...

Dok se na Manhattanu, točnije Sohou i Broadway, stvarala jezgra njujorškog clubbinga, 20-ak km sjeveroistočno, u srcu najsiromašnijeg i najopasnijge kvarta u NYC, rađala se neka sasvim druga kultura, kroz popularne ulične zabave, tzv. block partyje, koji su, u suštini, bili gradske verzije jamajčanske soundsystem kulture, s ručno izrađenim razglasima i glazbom, uz koju je DJ i recitirao/pjevao freestyle tekstove. Takav ritmični govor izravna je baština afričkih robova koji su na taj način lamentirali o nevoljama koje su ih snašle. Prvobitno je, kao forma, opstao na Karibima, nekoć glavnom punktu u trgovini i prijevozu robljem, a preuzela ga je soundsystem kultura. Karipski doseljenici ovaj način pjevanja donijeli su i u SAD, odnosno NYC. Manje je poznato kako su gotovo svi hip hop pioniri upravo potomci doseljenika s Kariba. Opjevavane teme izvorno su bile socijalnog karaktera pa je ova forma dobila maha upravo u siromašnom Bronxu, a povezali su ju s rapom, što je u slengu naziv za izražavanje protestnih parola na javnim demonstracijama.

(DJ Kool Herc ispred zgrade 1520 Sedgwick Avenue)

A block partyji u Bronxu polako su se, od bezazlenih zabava, pretvarale u izraz bunta protiv establišmenta. I u samom rapu su ubrzo bile jasne razlike u talentu, a iako su, iz raznih izvora zabilježena razna imena prvih repera, Coke La Rock & DJ Kool Herc danas se smatraju tandemom začetnika hip hop kulture, a njihovi tulumi iz 1973., u zgradi u kojoj je Kool Herc živio, prvim hip hop partyjima u povijesti. Prvi u nizu navodno je bio rođendanski tulum Kool Hercove sestre Cindy. Od ovog tandema potječu i neke poznate fraze koje se i danas koriste poput "You rock and you don't stop" ili "To the beat y'all", a ubrzo se pojavio i specifičan ples koji će se 80-ih razviti u breakdance.

Naziv breakdance izravno je vezan uz stil puštanja glazbe Kool Herca – spajanje dva breaka na dvije različite (a ponekad i iste) ploče. Breakovima su se smatrale ritmične dionice bez vokala na kojima su klinci izvodili lude plesne pokrete. Kool Herc i Coke La Rock sredinom 70-ih su priključili Theodorea Puccia i Kool DJ Deea i prozvali se The Herculoids. Stalna plesna grupa koja ih je pratila zvala se The Nigga Twins.

U ovoj fazi DJ-i s Manhattana i oni iz Bronxa gotovo sigurno nisu znali jedni za druge, no u glazbenom pogledu se nisu previše razlikovali. I jednima i drugima je baza bio funk i disco, osim što su ovi iz Bronxa preferirali instrumentalnije singlove, kako bi ostavili prostora za rap. Kako u Bronxu na raspolaganju nije bilo izdavačkih kuća i investitora koji bi čitav pokret upakirao u glazbeni proizvod, rap se, tijekom 70-ih, mogao čuti samo uživo, a izvedbi i formiranja novih grupacija bilo je sve više. U drugom valu najznačajnija su bila dva crewa, okupljena oko dvojice mladića porijeklom iz Barbadosa: Lance Taylor (Afrika Bambaataa) i Joseph Saddler (Grandmaster Flash).

Afrika Bambaatta istinsko je dijete revolucije, budući da dolazi iz obitelji aktivista za prava Afroamerikanaca. Tijekom 60-ih i 70-ih aktivistički pokreti formirani su diljem SAD-a, a u NYC su najaktivniji bili upravo u Južnom Bronxu. Mladi su se grupirali u bande i bili u funkciji kvartovskih čuvara reda. Bambaataa je s 16 godina već bio vođa bande Black Spades, a zabave koje je u to vrijeme radio Kool Herc, potaknule su ga da nešto slično pokuša prirediti i u vlastitoj organizaciji. Njegov je entuzijazam postao još intenzivniji, nakon što je osvojio putovanje u Afriku putem UNICEF-ovog natječaja. Počeo je koristiti ime poglavice plemena Zulu Bhambhate i osnovao novu skupinu, Universal Zulu Nation, prema načelima Elijaha Mohammada i Malcolma X-a. Afrika Bambaattaa je '82. u razgovoru za časopis Village Voice prvi put upotrijebio naziv hip hop kultura, kako bi pod zajednički nazivnik stavio aktivnosti svoje, ali i drugih grupa. Termin hip hop dotad se koristio samo kolokvijalno, prema stihu iz "Rapper's Delighta" Sugar Hill Ganga, a izvorno ga je '78. osmislio Keef Cowboy kao onomatopeju vojničkog marširanja kojom je provocirao prijatelja vojnika. Keef Cowboy bio je jedan od originalnih članova grupe Grandmaster Flash & The Furious Five.

Za razliku od Bambaatee, Flash je dolazio iz mirnije obitelji i, kao srednjoškolac, nije bio uključen u nikakvu vrstu aktivizma, sve dok nije došao na jedan Kool Hercov tulum. Otac mu je bio veliki kolekcionar ploča, tako da su Flashevi DJ počeci bili oponašanje Hercove tehnike s očevim pločama. S vremenom se pokazalo da je vrlo talentiran. Usavršio je sve što je vidio kod Kool Herca i počeo okupljati vlastitu ekipu.

Prva skupina zvala se Grandmaster Flash & The 3 MCs, odnosno Keef Cowboy, Kidd Creole i Melle Mel koji je u upotrebu uveo naziv MC (kratica dvostrukog značenja: master of ceremony i mic controller). Ova je postava ostala zabilježena kao prvi kolektiv koji je nastupio na Manhattanu, u krcatom Audubon Ballroomu '76. Konačnu postavu The Furios Fivea činili su još Rahiem i Scorpio. Iako se Grandmaster Flash smatra pionirom raznih metoda scratchanja, zasluga za pojavu scratcha pripada momku koji se družio s Flashom i ostalima, a kasnije im, pod imenom L Brothers, postao konkurencija. Riječ je Grand Wizzardu Theodoreu Livingstonu, a legenda kaže kako je jednog dana u svojoj sobi glasno puštao ploče, što je smetalo njegovu majku. Nakon što mu je upala u sobu i rekla mu da se stiša, Theodore je prstom zaustavio ploču koja je svirala. Dok je, na majčin zahtjev, stišavao pojačalo, slučajno je počeo pomicati prst napred-nazad. Kad je majka izašla, nastavio je prstom proizvoditi zvukove i istog dana to pokazao svom bratu Mean Geneu, a potom i ostalima u kvartu. Uskoro je svaki crew u Bronxu imao svoje varijacije scratchanja - zvuka koji je nastao kad se stanovita gđa Livingstone žalila na buku iz sinovljeve sobe. Do kraja 70-ih, osim ekipa okupljenih oko Afrike Bambaatee i Grandmaster Flash, svaki dio Bronxa imao je jedan ili više crewova koji su, svojim djelovanjem, istisnuli nasilje, kriminal i dilere sa svojih ulica. Među njima su svakako i Breakout & Baron iz sjevernog dijela Bronxa koji su '77. oformili skupinu Funky Four Plus One. Njihov član bio je i Jazzy Jeff te Sha Rock, prvi ženski MC...

Osim Sha Rock i majke Theodorea Livingstonea, krajem 70-ih još je jedna žena odigrala ključnu ulogu u afirmaciji hip hopa koji se, upravo zbog nje i počeo nazivati hip hopom. Gđa Robinson (ali ne ona o kojoj su pjevali Simon & Garfunkel) smatra se "majkom hip hopa". Sylvia Robinson je, nakon pjevačke karijere, pokrenula izdavačku kuću Sugar Hill Records, a zaslužna je za objavu dva najznačajnija hip hop singla, "Rapper's Delight" Sugar Hill Ganga i "The Message" Grandmaster Flasha & The Furious Five, za koje potpisuje i produkciju. Tijekom godina koje su prošle od skromnih Kool Hercovih zabava do trenutka objave "Rapper's Delighta", scena je samo rasla i u zraku se već mogao osjetiti singl koji će se probiti na top ljestvice i osvojiti svijet. Tulume u Bronxu posjećivalo je i više tisuća ljudi, a počele su ih pohoditi i glazbene zvijezde poput Debbie Harry i Chrisa Steina iz Blondiea. Kad se, krajem '78., održao veliki koncert grupa Blondie, Chic i The Clash, posebni gosti Blondiea bili su i neki mladi reperi koji su, povremeno, izlazili na binu i freestyleali. Posebno oduševljenje izazvao je freestyle na "Good times" grupe Chic. Ti mladići bili su Fab Five Freddy i Sugar Hill Gang, odnosno Wonder Mike, Big Bank Hank i Master Gee. Zanimljivo je kako nijedan od članova Sugar Hill Ganga nije bio iz Bronxa pa čak ni iz New Yorka. Dolazili su iz malog mjesta Engelwood u New Jerseyu, a iza projekta Sugar Hill Ganga stajala je gđa Robinson. Svojevrsni in-house bend nosio je i ime prema izdavačkoj kući.

Ideja koja se mogla protumačiti kao pljuska cijeloj sceni, zapravo je bila neophodna, jer nijedan od afirmiranih MCa s Bronxa nije pristao na snimanje – na sceni je vladalo uvjerenje kako je repanje isključivo za live izvedbu. Gđa Robinson i momci sa sela opako su ih demantirali kad je "Rapper's Delight" '79. i '80. počeo osvajati top ljestvice u SAD-u, a potom i diljem svijeta te se pritom prodao u 3 milijuna primjeraka. Prvi koji se predomislio bio je Grandmaster Flash koji je ekspresno potpisao ugovor za Sugar Hill Records i '82. sa singlom "The Message" ostvario gotovo isti uspjeh kao i "Rapper's Delight". Njegov primjer slijedili su i brojni drugi, a nije trebalo dugo da interes pokažu i neke druge face iz glazbene industrije. Stvari se se pokrenule, ali ostaje činjenica da su led probili anonimni mladići iz New Jerseya koji nisu imali nikakve veze sa scenom u Bronxu i ispisali povijest hip hopa, danas najunosnijeg glazbenog biznisa na svijetu.

Pročitajte i prva tri dijela Kronika plesnog podija New Yorka:
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Grad koji nikad ne spava (III.dio)
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Garaža protiv studija (II. dio)
Kronike plesnog podija - Gangs of New York: Valentinovo na Broadwayu (I. dio)

(Naslovna fotografija: Sugar Hill Gang)