Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende

U jednom odlomku, jedne nedavne epizode Zaboravljenih legendi o Joeyju Beltramu, paralela o techno pionirima koji nisu bili Afroamerikanci iz Detroita, odvela nas je preko rijeke Detroit, 2km dugačkim Ambassador Bridgeom u tzv. kanadski dio Detroita, gradić Windsor (baš poput britanske kraljevske obitelji). To je onaj isti most kojeg prelaze mnogi Amerikanci, u potrazi za besplatnim zdravstvenim osiguranjem u Kanadi, što je zorno prikazao Michael Moore u svom filmu ''Sicko'' iz 2007. Rijeka Detroit siječe istoimeni grad i Windsor otprilike slično kao što to čini Dunav u Budimpešti ili Beču, osim što se, u ovom slučaju, ondje nalazi i granica između SAD-a i Kanade. I baš u tom gradiću odrastao je Richie Hawtin, a u 200-tinjak kilometara udaljenom Londonu živio je John Acquaviva. Posljednja karika kanadskog techno trija bio je pridošlica iz kraja kojeg ne bismo nikad povezali s technom. Daniel Bell, treći član skupine Cybersonic, iako je dobar dio djetinjstva proveo u Torontu, u ove je krajeve zapravo stigao iz kalifornijskog grada Sacramenta...

Hawtin, Acquaviva i Bell našli su se, krajem 80-ih, među odvažnim klincima koji su, gotovo svakodnevno, prelazili granicu, kako bi se motali po Detroitu. Fascinirani sub kulturom gradskog techno pokreta, negdje između record shopova, radio stanica i klubova, ova trojka se uspjela sresti, povezati i početi stvarati svoju viziju techna. Iz današnje perspektive, unatoč tome što su se razišli već nakon dvije godine, mogli bismo ih promatrati kao nekakav alternativni techno trojac. Da stvar bude komičnija, z a razliku od Atkinsa, Maya i Saundersona, oni u Detroit nisu dolazili iz predgrađa – dolazili su iz druge države! Zapravo je riječ o vrlo šarolikoj ekipi: Acquaviva je, tad već bio iskusan DJ koji je prošao fazu funka, disca i hip hopa, a imao je i vlastiti label, Flavour Records; Hawtin se isto mogao pohvaliti karijerom lokalnog DJ-a u usponu - osim u Windsoru i okolici, redovito je nastupao i u klubu The Shelter, u Detroitu, pod patronatom rezidenta Scotta Gordona; Bell je pak studirao film na Niagara Collegeu, svirao bubnjeve, radio u jednom studiju u Torontu i polako skupljao audio opremu. Iako različitih backgrounda, u 1990. su sva trojica ušla s jedinim ciljem – afirmirati se na Detroit techno sceni, ali DJ-ing nije bio dovoljan. Tako nastaje skupina Cybersonik, a s obzirom da, u toj fazi nisu imali nikakve šanse kod Juana Atkinsa ili Derricka Maya, ubrzo nastaje i Plus 8 Records . Prvo izdanje na Plus 8 bio je njihov ''Technarchy'' koji se danas smatra klasikom Detroit techna ranih 90-ih. No, tadašnja scena ipak ga je percipirala kao djelo outsidera. Kako bi se približili sceni u Detroitu, čak su i objavili jednu ploču Kennyju Larkinu, ali, sim što se nisu uspjeli riješiti etikete outsidera, između Hawtina, Acquavive i Bella došlo je i do kreativnog razilaženja. Cybersonik se, tako raspao nakon svega četiri ploče...

Daniel Bell je, već '92., iste godine kad se razišao s Hawtinom i Acquavivom, pokrenuo vlastite etikete Accelerate i 7th City te počeo objavljivati glazbu pod pseudonimom DBX (Daniel Bell eXperiments). Prvu limited edition ploču objavljuje u suradnji s Claudeom Youngom aka Brother From Another Planet i odlazi ju promovirati u NYC, na New Music Seminaru. Na jednom od brojnih aftera, u klubu Limelight, nastupa i Underground Resistance, a Mad Mike, posredstvom Claudea Younga, kao člana UR-a, pušta prvo izdanje 7th Cityja. U ovom periodu započinje i kreativna faza po kojoj će postati poznat u svijetu techno glazbe. Osim utjecaja kojeg će ostaviti na buduće naraštaje producenata sklonijih minimalističkoj ekspresiji, Bell je uveo i vlastitu terminologiju, prozvavši svoj minimal techno 'blips&bleeps'. Bellov izrazito repetitivan, klaustrofobični minimalizam, napokon je primijećen i na detroitskoj sceni. Čak štoviše, neke je i potaknuo je na daljnje razvijanje takvog minimalističkog pristupa. Među njima je najdalje otišao Robert Hood, jedan od osnivača UR-a, čija se etiketa M-Plant, prvih nekoliko godina, izravno oslanjala na Bellov Accelerate. Isto bi se moglo reći i za radove Josha Winka iz ovog perioda. Bellova filozofija uvelike je utjecala i na njegovog bivšeg kolegu iz benda, Richiea Hawtina koji je, 1993., kreirao i vlastiti alter ego usmjeren prema minimal technu. Riječ je o njegovom, danas najpoznatijem, pseudonimu, Plastikmanu, u čijim se izdanjima iz prve polovice 90-ih može prepoznati Bellov utjecaj. Kao Plastikman, Hawtin je počeo nastupati i kao live act, baš kao i Bell koji se DJ-inga uhvatio tek krajem 90-ih. Do polovice 90-ih, Bell kao DBX, izbacuje svoje najpoznatije ploče, ''Losing Control'', ''Alien'', ''Ghetto Trax'' itd. koje će postati kultna izdanja među novim naraštajem njemačkih minimal producenata, desetak godina kasnije...

OK, na temelju svega ovoga, dalo bi se zaključiti kako je Daniel Bell, danas, u redu veličina Richiea Hawtina, Roberta Hooda ili Ricarda Villalobosa, ali nije ispalo tako... Razloga tome ima nekoliko. Prije svega, promatrajući put samozatajnog Bella, čini se kao da čitavu karijeru bježi od uspjeha. Posljednjih 20-ak godina selio se po SAD-u i Kanadi te, periodično, boravio i u Berlinu. Sredinom 90-ih, na vrhuncu uspjeha, ostavlja produkciju i live nastupe kako bi se bavio distribucijom techno ploča iz Detroita. Njegov 7th City Records postaje 7th City Distribution, a istovremeno radi i u shopu Record Time s Rickom Wadeom, Mikeom Huckabyjem i Claudeom Youngom . 7th City Distribution gasi se krajem dekade, čime započinje Bellova nomadska faza, ali i otkrivanje DJ-inga i nekih novih oblika glazbene izvedbe. Početkom novog milenija, u Berlinu, prvo objavljuje svoj prvi DJ miks ''The Button Down Mind Of Daniel Bell'' za Tresor, a potom se uključuje u projekt Narod Niki – laptop supergrupu, u kojoj sudjeluju Richie Hawtin, Akufen, Ricardo Villalobos, Dandy Jack, Dimbiman, Luciano, Cabanne i dr. No baš kad se scena u Berlinu zakuhala, Bell se vraća u SAD i to u gradić Suffield, u Connecticutu. 2008. je, na kratko, s nekoliko reizdanja rehabilitirao 7th City kao label i DBX kao live act. U produkciji ga nema jako dugo, preko 15 godina, a DJ-ing i DJ lifestyle, godina oprezno dozira, poput kakvog poroka...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' pročitajte OVDJE.