Breakout: Cool Million

"Izravno na prvo mjesto UK Soul Top liste" – bila je kratka poruka, status objavljen u nedjelju, 18 kolovoza navečer, na svim društvenim mrežama koje opslužuje projekt Cool Million.

A samo tjedan dana ranije je u newlestteru koji je pratio objavu novog albuma "Stronger" pisalo sljedeće: Pet albuma, preko šezdeset snimaka i dalje rade!

I to je najkraći mogući sažetak zašto je ovotjedna kolumna posvećena europskom funk soul projektu Cool Million.

Ako ste kliknuli na YouTube na kojem se nalazi njihov naslovni singl, čija je najava objavljena u svibnju ove godine, odmah možete prepoznati štovanje najbolje tradicije soul funk produkcije osamdesetih godina. Na ovom singlu je ujedno i odana počast jedinstvenom zvuku grupe D-Train tako da stvar odmah počinje njihovim karakterističnim višeglasno nasnimljenim vokalima, baš kao što su D-Train nekoć imali goleme hitove sa skladbama "Music", "Keep On" ili, primjerice, "You're The One For Me".

Cool Million su, nakon desetogodišnje karijere, u poziciji gdje ne moraju birati najbolje 'soundalike' pjevače, već pozivaju originalne velikane. Tako upravo James 'D Train' Williams ne samo da osobno pjeva na singlu "Stronger" već im se priključuje i na promotivnoj turneji za novi album.

"Take Soul Back To The Future" je misija producentskog dueta Cool Million. Projekt je osnovao danski skladatelj Frank Ryle, kao strastveni obožavatelj soula koji je i prije nego li je ušao u snimanje pokrenuo portal posvećen toj glazbi s adresom Soulportal.dk. Samostalno je objavio prvu snimku "Naughty Girl", za kompilaciju objavljenu za Expansion Records, nakon čega mu se u kreativnom procesu pridružio njemački glazbenik i producent Rob Hardt, koji je već do tada radio s velikanima američkog soula, poput Chake Khan ili Keitha Sweata.

Prvi zajednički album "Going Out Tonight" objavili su krajem 2008. Idućim albumom i, posebno naslovnim singlom "Back for More" su se apsolutno etablirali kao duet kojeg će sve više umjetnika zvati u pomoć kada požele dobiti 'masni, puni, groove' zvuk osamdesetih godina.

Tako je počela i njihova paralelna karijera remixera, koja je toliko uspješna da često zna i zavarati pa ih veliki dio publike percipira isključivo kao remixere tuđih snimaka. Često navode kako su zahvalni svima koji su im omogućili da rade i surađuju s nekim od svojih uzora, te u svom portfoliu mogu upisati kolaboracije i s takvim veličinama kao što su Joey Negro, Dimitri From Paris, Joss Stone, Lisa Stansfield, Jean Carne, Keni Burke, Shirley Jones, Eugene Wilde, Meli'sa Morgan, Rena Scott, Leroy Burgess, Peggi Blu, Yvonne Gage, Marc Evans, Alton McClain, Kenny Thomas, Tom Moulton, John Morales, Glenn Jones, Marc Sadane, Tim Owens, Gavin Christopher ili Michael Jeffries.

Statistika govori da je jedan od najuspješnijih njihovih remixa po raznim top listama onaj kojeg su napravili za odličnog soul pjevača Erica Beneta "Harriet Jones".

U jednom intervjuu, na pitanje kako gledaju na svoju dosadašnju karijeru te jesu li njome zadovoljni, skromno su odgovorili: "Tko bi ikada pomislio da bi dva frajera iz sjeverne Europe bila sposobna stvarati glazbu s tako talentiranim ljudima s kojima smo imali zadovoljstvo surađivati. Mi smo se nadali da smo sposobni, željeli smo to kad smo počinjali, ali da nam je to zaista uspjelo i da smo to postigli je jednostavno začuđujuće i prekrasno".

Samo nekoliko mjeseci prije nego li su objavili svoj posljednji, peti album, izašlo je i nekoliko njihovih remixa kojeg su napravili za još jednog štovatelja zvuka osamdesetih, američkog klavijaturistu Jamesa Daya, na kojemu svira još jedan Europljanjin, francuski gitarista U-Nam a pjeva jedna od najvećih živućih soul diva – Maysa.

Njihov posljednji, kurentni album "Stronger" sigurno ima puno potencijala da iznjedri uspješne singlove, i pored same naslovne snimke.

Gotovo na svakoj kompoziciji im gostuje neki drugi pjevač iz prve lige današnje soul produkcije. Za cijeli album kažu da možda ima više srednje ili sporijeg tempa nego ranije, što objašnjavaju da je to uslijed činjenice da su obojica prešli pedeset godina života.

No, ipak, ima i nekoliko odličnih 'uptempo' snimaka klasičnih, bogatih aranžmana osamdesetih godina od kojih su mi možda ponajbolja "Sexability" na kojoj gostuje pjevač Kevin East ili "Keep On" s Matthewom Winchesterom.

Po različitim top listama već se iskristalizirala laganica "No Matter What" s Yolandom Lavender kao sljedeći singl, pa i hit s novog albuma.

Ukratko, zadnji album "Stronger" ima trinaest novih snimaka i bez problema se može slušati i uživati u njemu u kontinuitetu, baš kao i u svakom njihovom predhodnom. Dapače, ako vam je blizak zvuk njihovih uzora poput S.O.S. Banda, Midnight Star ili kompletne produkcije dueta Jimmy Jama i Terryja Lewisa, možda vas motivira i da dublje istražite njihovu karijeru.

Za daljnje čitanje preporučamo i prethodne kolumne Ozrena Kanceljaka:
Breakout: Boogaloo
Breakout: George Duke
Breakout: Bootsy Collins