Povijest Bijelog Otoka: Kako je Ibiza postala party destinacija?

Čak i ako nikad niste posjetili Ibizu, vjerojatno si možete dočarati sliku tog party otoka: pripiti Britanci, partyji od sumraka do zore i impresivna pirotehnika u impozantnim klubovima - a to su samo neke od scena koje biste očekivali vidjeti na Bijelom Otoku 2024. Moderna Ibiza je dobro ispričana priča, ali jeste li ikad zaronili u povijest tog otoka?

Ibiza, koja se nalazi južno od svog sestrinskog otoka Formentere, dio je Balearskih otoka - skupine otoka kraj južne obale Španjolske u Sredozemnom moru. Ovi su otoci jedna od rijetkih autonomnih regija Španjolske, gdje se katalonski jezik još uvijek itekako govori, a svakim upravlja parlament Balearskih otoka. Ibiza je treći najveći otok na tom području (iza Mallorce i Menorce), sa stanovništvom od oko 150 tisuća, naseljenih uglavnom u San Antoniju, gradu Ibiza i gradu Santa Eulària des Riu.

Od prvih doseljenika do modernih klubova i DJ-a, zaronimo u kratku povijest Ibize kako bismo saznali kako je Bijeli Otok uopće postao svjetski poznati party otok. Provjerite u nastavku.

Općenito se smatra da je Ibiza naseljena od kamenog doba, ali da su je Feničani formalno utemeljili kao lučki grad 654. godine prije Krista, pod imenom "Ibosim". Zbog izoliranog položaja u Sredozemnom moru, Ibiza se u to vrijeme borila u trgovini, baveći se resursima poput vune, boje i soli. Tijekom sljedećih nekoliko stoljeća, Ibizu su iznova i iznova napadali, prvo Kartažani, zatim Rimljani, a kasnije i Vandali i Bizantinci koji su doveli Ibizu - tada 'yabisah', pod islamsku vlast.

Nakon uspješnog osvajanja 1235. godine od strane Krune Aragonije, Ibiza postaje otok s kršćanima s katalonskog teritorija poput Barcelone i Tarragone, i to s novim imenom, 'Eivissa', ime koje ostaje i danas. Godine 1555. na otoku je sagrađen utvrđeni grad po imenu Dalt Vila kako bi se zaštitio od gusarskih napada (njegova tvrđava sada ugošćuje godišnji closing party). Do tog trenutka trgovina na Ibizi je dosegla vrhunac dok se razvijala u veliku, poduzetnu luku na mediteranskoj trgovačkoj ruti, posebno napredujući u trgovini soli ili „bijelom zlatu“, za koju se smatra da je Ibizi dao nadimak, 'Bijeli Otok'.

Međunarodni turizam ima procvat na Ibizi 1950-ih. Uvođenjem odmarališta, hotela i redovitih trajekta iz kopnene Španjolske, Ibiza je postala žarište za turiste i emigrante koji su bježali od fašizma u Europi. Otok se počeo razvijati s dolaskom kreativaca, uključujući umjetnike, slikare i pisce, koji su se nastanili na Ibizi nakon španjolskog građanskog rata.

S prilivom kreativaca na Ibizi prema početku šezdesetih godina prošlog stoljeća došao je i novi val hipija koji su otok smatrali mirnim utočištem. Ibizino stanovništvo gotovo se udvostručilo u 60-ima i 70-ima, zbog razvoja zračne luke otoka i njegovih plaža. Nakon smrti španjolskog diktatora Franca 1975. godine, otočani su ponovo počeli govoriti katalonski, a ponovno uvođenje demokracije dovelo je do uspostavljanja Balearskih otoka (Ibiza, Formentera, Mallorca i Menorca) kao autonomne zajednice.

Smatra se da je Ibizin najraniji oblik noćnog života izašao iz Hippie pokreta, koji je okupljao i zabavljao prije uvođenja noćnih klubova utemeljitelja Ibize u 1970-ima. Usred turističkog procvata u 70-ima, otvorili su se klubovi, uključujući Pachu, ES Paradís i KU Club (kasnije Privilege), kao prvotnu iteraciju Amnezije na otvorenoj terasi, koja je osnovana 1976. godine.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, zvuk Balearic Beata pojavio se iz klubova poput Amnesije, koji su pokrenuli artisti kao što je argentinski umjetnik DJ Alfredo koji je emigrirao na Bijeli Otok. Žanr, pod utjecajem housea i disca, postao je povezan sa zvukom Ibize dok je noćni život počeo rasti, a DJ kultura postajati sve popularnija. Godine 1986. biznismen Pepe Roselló otvorio je Space Ibizu, klub na otvorenom koji je sa sobom donio duže klupske noći, koje su trajale često i do 7 ujutro.

Hotel Pikes, koji je 1978. otvorio Tony Pike, također je postao legendarno mjesto za hedonizam i razvrat, uključujući zloglasni 41. rođendan Freddieja Mercuryja 1987. godine, koji je označen “najnevjerojatnijim primjerom ekscesa na mediteranskom otoku ikad.”

Do kasnih 80-ih, Second Summer Of Love bio je u punom jeku. Acid House probijao se Europom dok se fenomen širio zahvativši umjetnike poput Dannyja Ramplinga, Nickyja Hollowaya i Mikea Pickeringa koji je otputovao na Ibizu kako bi provjerio ali pao pod utjecajem scene u nastajanju. Krajem 90-ih, DC-10 je osnovan kao intimni klub koji je primao samo 80 ljudi prije uvođenja Circoloco Partyja, koji su se odvijali svakog ponedjeljka tijekom ljetne sezone. UNESCO je 1999. godine prvi put prepoznao Ibizu kao mjesto svjetske baštine, poznato po svojim raznolikim ekosustavima i povijesnom mjestu Dalt Vila.

Prema anketi iz 2021. godine, Ibiza je početkom 2000-ih godina bila na glasu kao party era koju Britanci žele ponovno okusiti, daleko nadmašujuću nostalgiju za scenu Acid Housea 80-ih. Ibiza je ušla u svoje zlatno doba, postajući globalno poznato žarište noćnog života uz otvaranje još više klubova, uključujući Ibiza Rocks u kojima je svirao Prodigy, i s događajima kao što su DC-10 Circoloco, Amnesia Cocoon i Eden Judgement Sundays. DJ-i, kao što su Carl Cox, Danny Tenaglia, Tim Sheridan i Pete Tong, počeli su usavršavati rezidencije u određenim klubovima, postajući sinonim za partyje. Godine 2007. pokrenut je godišnji International Music Summit, koji okuplja vođe glazbene industrije, DJ-eve i ostale.

Do 2010. godine, Ibiza je zabilježila masovno povećanje turizma s gotovo šest milijuna ljudi koji su prolazili kroz aerodrom 2012. godine. Ovo ogromno pojačanje posjetitelja uzrokovalo je probleme na otoku poput nedostatka vode i prenapučenosti, što je navelo balearsku vladu da 2016. uvede “održivi porez na turizam“ kako bi se suzbio tako visoki priliv posjetitelja i zaštitila prirodna i kulturna baština otoka. Dva najjača kluba, Space i Privilege zatvorena su 2016. i 2019. godine, što je označilo kraj ere na Bijelom Otoku.

Kad je Covid-19 prošao kroz Europu 2020. godine, klupska scena Ibize se pauzirala. Otok se borio kroz to vrijeme, s obzirom na to da je gotovo 75% stanovništva otoka ostvarivalo svoj prihod kroz turizam (klubovi, hoteli, restorani, barovi, taksiji, trgovine itd.). Kad se opet sve pokrenulo, otvorili su se novi barovi, retreatovi i restorani i ljetna sezona Ibize - prije od lipnja do rujna - postala je produžena, pa je počela trajati od svibnja do listopada. Klubovi kao Ushuaïa, Hï, O Beach, Club Chinois i Pikes svake godine ostaju neki od najposjećenih klubova, zajedno s originalnim, dugotrajnim noćnim spotovima poput Amnesije i Pache. Upravo je objavljeno da će se novi klub [UNVRS] otvoriti na nekadašnjem mjestu Privilagea, opisan kao "prvi svjetski hyperclub"

Otok je sada poznat po svojoj komercijalnoj klupskoj sceni, gastronomiji, idiličnim plažama, čudesnom starom gradu i, naravno, svojim visokim cijenama. Posljednjih godina Ibiza je postavila nekoliko ograničenja za loše ponašanje Britanaca koji svake godine stižu masovno na otok, poput ograničenja alkohola u odmaralištima i ograničene prodaje alkohola u trgovinama nakon 21:30. u San Antoniju, uz potencijalno uvođenje novčanih kazni za antisocijalno ponašanje na otoku. Početkom ove godine doneseno je i novo pravilo koje traži od turista da pruže dokaz o smještaju prilikom ulaska na Ibizu ili će platiti do 8000 funti kazne. Unatoč novim pravilima i ograničenjima, Ibiza ostaje često posjećeno odredište - gotovo četiri milijuna turista svake godine posjećuje Ibizu i susjedni otok Formenteru, što čini 84% otočne ekonomije.