My Top 3 Essentials: LucyLyu

LucyLyu zagrebački je producent i DJ čiji su setovi obojani energičnim zvukom, kao što su D&B i jungle. Razlog tomu je što upravo ta glazba pali njegovu publiku koja mu svojim pokretima izmami osmijeh na lice. Svoje glazbeno putovanje započeo je u KSET-u, a osim gigova po zagrebačkim klubovima, krasio je i line up Seasplasha te Reunited Festivala. Jedan je od začetnika programa Subtilno koji slavi subove i perkusije, a dio je i kolektiva Bunar čije su se selekcije mogle poslušati krajem veljače u “Zvucima dnevne sobe”. Nedavno je njegov mix ugledao svjetlo dana na britanskom Threads Radiu koji je slavio drugi rođendan, a koje stvari tresu njegove setove, saznajte u novom Top 3 Essentialsu.

1. Overmono - Daisy Chain

2. Hyroglifics x Sinistarr - Turn Up

3. Shy FX - Balaclava feat. MC Spyda, D Double E & Frisco (Skeptical remix)

m: Zašto baš te stvari?

L: Uvijek sam volio tu neku nezanemarivu silinu “udarca” bilo koje forme glazbe. “Daisy Chain” me uzela u svoj zagrljaj na prvo slušanje upravo radi svojevrsne D&B filozofije pristupa zvuku, u smislu opako moćne donje dionice i bubanj sekcije, koja prati taj val energije na jedan breakbeatast način. Bass/sub koji ne prestaje pulsirati tijelom, perkusije koje savršeno škakljaju mozak i tjeraju na pokret, taj rave prizvuk vokala. Unatoč svojoj jednostavnosti, način gradacije kroz cijeli “voz lunaparka” me iznova vraća ovom ritmu, sirova perfekcija. Što se tiče “Turn Upa”, teško mi se bilo odlučiti točno koju traku predstaviti s EP-a na kojemu se nalazi ovaj komad glazbe jer sam svaku od njih do sada izvrtio mnoštvo puta. Zadnjih me godina jako zabavlja cijeli spektar nota koje se kreću u tim bržim tempo krugovima, neovisno o imenovanju ili kategorizacijama samih etiketa žanrova. Također i zbog činjenice da je upravo ta sfera glazbe doživjela svojevrsni “boom”, u smislu kvalitete produkcija te same količine istih (bilo ih je i prije, ali čini mi se da im se dao veći “spotlight”, nego što je to bilo u nekim davnijim danima). Ovo je, po mojem skromnom mišljenju, jedna od zabavnijih kombinacija footwork/jungle svijeta koje sam čuo kroz proteklu godinu. Uostalom, rijetko kada sam naišao na osobu koja je na dobrom razglasu uspjela ostati mirna na ove note, uključujući i mene. Drum & Bass je sada već postao dio mojeg glazbenog DNK-a. Uz sve svoje afinitete k drugim pravcima, on i dalje ostaje sa mnom kao okosnica koja me počela graditi od samih početaka aktivnijeg bavljenja zvukom te na kraju krajeva, ne vidim neke naznake mijenjanja toga. Kroz mnoge faze simpatija unutar samog žanra, najviše sam zaglibio u tom, nazovimo ga, “UK soundu” te glazbe, što je i razumljivo uzevši u obzir činjenicu da je to rodno mjesto tog pravca. Govorim ovdje o jednom deep i opakom zvuku bez najdistorziranijeg bassa i “in your face” šake u glavu (iako sam kroz godine primjetio da dosta ljudi i publike na našim prostorima D&B zvuk upravo tako i percipira), nego jednom malo suptilnijem i elegantnijem pristupu (Alix Perez, Skeptical, Halogenix). Skeptical je svakako jedan od najcjenjenijih likova tog zvuka i rijetko kada sam u njegovom opusu naletio na loš “tune”, a ovime me (u manjku boljih riječi) izuo iz cipela. Traka je sama po sebi zapravo jednostavna, ali to je upravo ono što mi se sviđa ovdje. Taj “less is more” pristup koji je on definitivno savladao i kojim postiže svoj prepoznatljivi “groove”. Nadodajmo na to i ljute ragga/MC vokale i LucyLyu je na flooru s rukama i nogama u zraku.

m: Kako si otkrio te stvari?

L: Pratim Overmono već dosta dugo (inače duo 2 brata, Tessela i Truss koji zasebno redovito izbacuju “bangere”), no do ove trake nisam došao kopanjem po bespućima interneta. Nisam više siguran tko je točno u tom trenutku bio za DJ pultom, ali bio je to Hessle Audio “takeover” Moat pozornice na Dimensions Festivalu 2018. godine. U valu oduševljenih uzvika dogodio se taj trenutak, kada s totalno nepoznatom osobom, pored sebe izbacuješ sve atome plesnih snaga i ponašate se kao da se znate odmalena. Srećom, ta dan danas nepoznata osoba znala je ime trake i od tada se “Daisy Chain” i ja redovito družimo. Cijeli EP na kojemu se nalazi “Turn Up” sam čekao otkako su ga počele “teasati” sve glave tog brzo-perkusivnog-leftfield bass svijeta. Naime, to je prvi release izdavačke kuće Hooversound koju su pokrenule Naina i Sherelle koja je, slobodno možemo reći, rasturila 2020. godinu (za razliku od mnogo drugih stvari/ljudi koje je ta ista 2020. izokrenula naglavačke). A Sinistarr i Hyroglifics su svima koji prate scenu definitivno na radaru već dulje vrijeme. Shy FX je ime koje bi svaka D&B glava trebala već odavno imati u svojim moždanim popisima velikana te glazbe. Počevši od činjenice da je njegov kultni klasik “Original Nuttah” 2019. navršio punih 25 godina od puštanja u javnost (izdan davne 1994.) te generalno njegovim statusom u tim krugovima, njegov zadnje izdani album je doživio i svoje remix izdanje (Raggamuffin Reloaded) koje je prepuno ubojitih traka. “Balaclava” je jedna od onih stvari koja bi (da smo ljetos imali prilike posjetiti Outlook i slične festivale) sigurno svirala na svakoj pozornici pored koje bi prolazio ili bacio pokoji dance move. A i relevantna je, zar ne? Can’t see mi face, balaclava!

m: Kako publika reagira na njih?

L: Škakljivo pitanje s obzirom na to da smo proživjeli (i još uvijek proživljavamo) period s najmanje evenata i publike ikad, a pogotovo uzevši u obzir i mišljenje da je naš clubbing u sporom padu zadnjih godina, što zbog manjka klubova i još drugih razloga o kojima se vode diskusije već dulje vrijeme. Ovo malo “gigova” što se uspjelo organizirati tijekom 2020. su na osobnoj fronti, bili većinski D&B/footwork/jungle prirode i na tom polju su reakcije bile i više nego zadovoljavajuće. Nekom igrom slučajeva sam ih imao u začuđujućim količinama s obzirom na okolnosti (shout out svima koji su to omogućili), a ne mogu se požaliti i na ove u sporijim predjelima. Moguć razlog je, naravno, i taj da su usred pandemije svi posjetitelji klubova ili bilo kakvih glazbenih manifestacija htjeli iskoristiti svaku prigodu za takvim tipovima druženja jer je nad glavom visilo to pitanje da ne znamo kada ćemo opet imati priliku tako nešto ponoviti, a to pitanje je i dalje aktualno. ”Daisy Chain” mi u tom kontekstu često posluži kao neka vrsta testiranja samih posjetitelja u smislu provjere po koji nivo energije su došli i koliko su spremni izbaciti iz sebe kroz ples. Za sada mogu reći da je to jako kvalitetno oružje u mom arsenalu dok su “Turn Up” i “Balaclava” usmjereni k dodatnom rasplamsavanju do tada već (ako sam dobro obavio svoj dio posla) užarenog plesnog podija. Ovo malo puta što uspijem dići pogled od mixete i playera u moru okretanja “knobova”, “fadera” i sl., uvijek bih naletio na dobro razgibane pokrete što kao posljedicu izvlači jedan osmijeh od uha do uha na mom licu, a upravo to je i jedan od razloga zašto se bavim ovime.

Pročitajte neke od prijašnjih My Top 3 Essentialsa:
Blacksoul, Enrico Sangiuliano, Mladen Tomić, Petar Dundov, Insolate, Rub A Dub, Markus Tone...